Piše: Blago Vukadin
Kad bi dijete zabolilo putovalo se ranije autobusom u naš daleki grad budući da je malo tko imao auto. Poneka mati bi odmah nakon dolaska na duvanjski kolodvor, izmučena prašinom, raznim mirisima i dimom cigareta, otrčala iza prvoga ćoška i povratila, dok bi se bolesno dijete, videći je takvu, počelo osjećati čilim i zdravim.
Potom bi se pješice zaputili glavnom ulicom, pa preko maloga mosta do bolnice.
Naša ustanova za liječenje bila je u pravilu prepuna, te bi starije matere otišle na pijacu, a najmlađa žena, čija djeca su u pravilu bila još mala, čuvala bi i drugu seosku djecu pazeći da svi oni jednom dođu na red.
Tako je bilo i sa mnom. Na mene je pazila tetka koja je s troje vlastite djece došla prvome vaditi zube, drugome kontrolirati pluća i potužiti se usput na najmlađega, zdravog, neposlušnog i nemirnog sina u nadi da će joj doktor pomoći. On to naravno nije ni mogao niti htio, ali je razgovor potrajao dulje nego obično, pa sam neopaženo i ja stigao na red kod dječje liječnice Alme Gudelj.
Tri puta su prozivali moje ime, no nisam se usudio ustati sa stolice jer sam čekao tetku, sve dok iz ordinacije nije izišla sestra koja me je prepoznala i uzela me za ruku.
Razgovor je tekao otprilike ovako:
“Šta ti fali mali?”
“Ne znam ni ja, da znam ne bi došo kod vas.”
“A šta te boli?”
“Sve.”
“Ajde onda na zahod, evo ti čaša i donesi mokraću pa ćemo vidit šta ti fali.”
Uzeo sam plastičnu posudicu ne znajući ni gdje je zahod, a kamoli što je to mokraća, no da se radi o nečemu mokrome bilo mi je jasno jer se inače ne bi tako zvala, a ni čašu ne bih dobio.
“Šta mu ga je mokraća majke ti?!” – mislio sam i mučio se lutajući bolničkim hodnikom. Utom je na svu sreću banula tetka iza drugih vrata, pokazala mi je gdje je WC i sam sam otišao unutra.
Ne znajući što da radim, a ne htijući ispasti neznalac i seljačina, napunio sam čašu vodom i punu puncatu odnio je kod liječnice, koja se je najprije začudila da sam toliko puno namokrio, pohvalila me potom kako sam dobar i rekla da pričekam vani.
Nakon analize mokraće nisu pronađene nikakve sumnjive bakterije, proglašen sam zdravim, no tako i tako bih uz pomoć čaja i nekoliko andola nakon dva dana ozdravio.
Posjet bolnici poboljšao je barem moje poznavanje hrvatskog jezika.