Današnje Evanđelje ima dva dijela, onaj prvi o mužu i ženi i onaj drugi o djeci.
Dodatno i čitanje iz Knjige postanka govori o ljubavi i zajednici muškarca i žene te nastanku i smislu stvorenoga.
Isus je na putu s učenicima i opet oko njih masa ljudi koji ih žele slušati, čuti, nešto razumjeti, ali uglavnom se čuditi što to taj Isus propovijeda. Isusova putovanja su uvijek opisana tako da svaki put dođe neki izazov na koji Isus odgovara. Tako je i u današnjem čitanju.
Najprije Isus u miru razglaba sa svojim učenicima, podučava ih, govori im o nadolazećem Kraljevstvu, a onda dolaze farizeji.
Farizeji i pismoznanci su tadašnji legalisti , oni točno poznaju i primjenjuju propise. Njima se ne može oteti niti jedan članak zakona, a da ga oni ne primjenjuju. Sukladno tome oni preispituju i Isusa, mjere njegovu pravovjernost i po zakonima ga namjeravaju likvidirati.
Farizeji i pismoznanci su pravi legalisti, sve mora biti po zakonu, a zakon je njima poznat, zato oni znaju točno kako će Isusa navesti na tanak led.
Isus im je trn u oku. Njegovo ponašanje, ljudi kojima je okružen i način života im ne odgovaraju, tim više što je i on učitelj, rabin. Za danas su mu pripremili dobru zamku. Pitanje je izrazito škakljivo. Smije li muž otpustiti ženu po propisu, kako je to napisao i dopustio Mojsije.
Da bismo to razumjeli moramo znati da je u to vrijeme, a čini mi se i danas, u društvu postojala određena skupina ljudi koju se smatralo manje važnom, imala je manja prava. U tu skupinu su spadale žene i djeca, pa je bilo sasvim legalno da muž otpusti ženu iz njemu znanih razloga, koji uopće nisu morali imati vezu s ljuabvlju, preljubom itd.
Dovoljno je bilo da muž to odluči i da joj da pismo kojim je slobodna. Nakon toga je i on slobodan da oženi drugu, što je jako često bio glavni razlog takvih postupaka.
Žena, koju bi takav muž otpustio, ostala bi bez ikakvih prva, napuštena i bez muža, a šanse da ju neki drugi oženi su bile minimalne. Žena bez muža u patrijarhalnoj sredini je bila donja granica socijalne ljestvice.
Situacija ni danas nije ništa bolja, ako pogledamo situaciju sa samohranim majkama, neplaćanjem alimentacije i niskom razinom zaštite djece. Samo što je danas ženama nešto lakše snaći se bez muža, nekada lakše nego s mužem na leđima. Takav postupak je muževima davao slobodu, a žene izgonio na rub društva.
Isus se ne boji stati u zaštitu nemoćnih i ući u konflikt s pismoznancima.
On im ukazuje da postoje zakoni koje je Mojsije donio samo zato da bi sačuvao mir u kući, da bi i u tom kaosu bilo nekakvih pravila, ali da to nije dobro jer ako je već Bog stvorio muško i žensko da se sjedine i stvaraju novi život, sukladno Božjem planu, onda je protivno tom planu ako čovjek, radi tvrdokornosti srca, interesa ili nekog drugog razloga taj plan poremećuje. Zato se Isus zalaže za obitelj, ali ne samo za to nego on odgovornost za obitelj prenosi s muža na obje strane i veli da isto pravilo vrijedi i za ženu.
Odgovornost za obitelj nije dakle samo muška ili samo ženska nego zajednička. Sljedeći dio Evanđelja pokazuje zašto je to neophodno, djeca trebaju i imaju pravo na stabilan i siguran život u krugu zajedničke odgovornosti.
Otpuštanje i razbijanje obitelji izravno utječe na djecu, a to se olako zaboravi u svađi roditelja tko je za što kriv.
Današni brakovi se raspadaju i lome brzo i jednostavno. I sam sam rastavljen pa znam o čemu govorim, no osobna pogođenost nebi smjela biti razlogom da vlastiti život pokušavamo nametnuti kao mjerilo sveobuhvatnih pravila koja Isus nudi, a ona su stabilnost i odgovornost jednih za druge. U svijetu koji vidi samo svoje interese, a ne interes onih najnejačih je postalo uobičajeno da se brak smatra samo ekonomskom zajednicom, djeca brigom, a odgovornost prolaznom. Daljnja evolucija propasti je definiranje braka kao zajednice svih onih koji se vole, pa tako imamo općeprihvaćeni masovni trend i pritisak da se i muško muška seksualna privlačnost pokušava definirati kao neka vrsta braka i izjednačiti s brakom muškarca i žene. Koliko god da je očita nelogičnost, svejedno je to postalo trend. No, to je druga priča.
Nas danas zanima ono što Evanđelje podrazumjeva pod brakom, obitelji i pravilima koja bi trebala valdati ako želimo biti što bliži Božjem planu. Kao što govori drugi dio Evanđelja, ne slučajno, u obitleji ne postoje samo muž i žena nego i djeca. Djeca su najmanja, najnemoćnija i zato ona trebaju najveću zaštitu.
Nažalost suvremeno društvo djecu promatra kao teret, kao kalkulacijsku poziciju, a ne kao sam korjen opstanka čovjeka i svijeta. Djeca su danas postala rubna socijalna skupina, a ubijanje djece prije rođenja je danas općeprihvaćeno navodno pravo žene. Kao da je čovjek onaj koji jedini stvara i daj eživot pa ga može i prekidati zbog nekih racionalnih razloga. Čak i ond akad se rode mnoga djeca, mnoge obitelji, a pogotovu samohrane majke, nemaju novca i hrane da odrastaju u minimalno prihvatljivim okvirima.
Koliko žena danas ostaje bez osnovnih materijalnih uvjeta da se pobrinu za svoju djecu samo zato jer su ostale bez muža, svojom ili tuđom krivicom? Koliko djece danas živi na rubu društva jer je muškarcima i ženama njihov emocionalni i materijalni interes iznad dječjeg interesa?
Upravo protiv takvog ponašanja, u kojem je drugi čovjek samo teret kojega se možemo osloboditi nekim otpusnim pismom, obračunom mjesečnih troškova, planom karijere ili nekim drugim prohtjevom. Isus diže svoj glas i kaže da je to zakon i običaj koji je nepravedan, zakon koji se protivi Božjem planu.
Mnogi će se na ovom mjestu upitati je li onda zakon o braku iznad svega, iznad ljubavi, odgovornosti itd.
Što je s brakom u kojem vlada mržnja, teror, nasilje, djeca odrastaju u okolini koja ih čini agresivnima i sakatima u svakom pogledu? Što je s brakom u kojem vlada alkohol i svakodnevni teror?
Zar nije bolje da se u takvom slučaju muž i žena rastanu i djeca dožive kakav takav mir?
Teško pitanje, na koje nitko pametan nema jednoznačan odgovor, al mislim da odgovor leži u dijelu Evanđelja koji govori o djeci.
Pismoznanci su dobro vladali zakonskim propisima, a Isus i najvažnije propise dovodi u pitanje kad oni služe samo formi, a ne sadržaju, ljubavi i odgovornosti, kad je zakonsko pravo isprika za nepravdu i nasilje.
Djeca imaju pravo na ljubav i odrastanje u miru, oni su vjesnici Božjeg kraljevstva, a na roditeljima je da savjesno i promišljeno preuzmu svoju odgovornost koja je iznad pukog propisa.
Pismoznanci i farizeji nisu postojali samo u Isusovo vrijeme, oni su i danas svuda oko nas i u nama, a oni su se striktno pridržavali propisa i bili sigurni da je to jedino mjerilo.
Kao što reče papa Franjo:
“Kad bih birao između zakona i ljubavi ja bih odabrao ljubav”.
Tekst: Vinko Vukadin