Današnje Evanđelje nam priča onu priču koju sam ja kao dijete uvijek volio slušati, priču o dobrom pastiru koji svoje ovce vodi na najbolje pašnjake, a kad se pokoja izgubi oni ju traži, pronađe i vrati u stado.
I sam sam odrastao s ovcama i janjcima, poneku sam i sam tražio do kasno u noć, a nekada su nam janjci bili najdraži suigrači na poljanama.
Isus je u šetnji, prolazi selima i naseljima, oko njega su učenici i svijet željan poduke, pomoći i ohrabrenja. Židovi su narod koji ima izrazito emotivan odnos prema ovcama, janjcima i magaradi. Puno pripovjedaka i usporedbi uzima ovce, janjce i magarca kao primjer i podlogu za metafore. Isus zna o čemu govori, a njegovi slušatelji će ga dobro razumjeti ako uzme ovce, pastire i janjce kao primjer. Tako je i danas.
Ovce su nekim ljudima primjer tupavosti, ali samo za one koji nisu nikada u životu proveli dan s ovcama i janjcima. Ovca je socijalno biće, životinja izrazito blaga, prilagodljiva i za sirotinju najbolji izvor za prehranu, odjeću i meditaciju. Pastir je osoba koja dobro poznaje svoje ovce, za njih se brine i vodi ih do najbistrije vode, do najsočnijeg proplanka, osoba koja duboko u noć ostaje uz stado, ako se koje janje izgubi, on ga traži i pronađe.
Današnje Evanđelje nam donosi baš tu sliku, sliku pastira koji brižno pazi na svoje ovce, stado koje mu je dato na odgovornost.
Biti ovca ne znači biti glup, tupav ili nesposoban. Naprotiv kršćanin, ali i svaki dobronamjerni čovjek, je pozvan biti dio stada, uložiti svoj dio u zajednicu i slijediti pastira. Ponekada se izgubimo, nestane nam snage, ostanemo na nekom slasnom proplanku i zaboravimo gdje je zajednica, gdje je pastir. Svaki čovjek dođe u situaciju nesnalaženja, život ga odvede na krivi put i zaglibi u kakvoj rupi ili se zakači o kakav grm.
Dobar pastir, Isus, koji je jedinstven s Ocem, takvu ovcu, čovjeka, ne napušta. On ne uzima pastirski štap kako bi udario zalutalu ovcu, naprotiv, njegov štap služi pomaganju, on je tu da da nas povuče i izvuče iz nevolje.
Kad netko i pokuša oteti ovcu, dobri pastir ju brani, on uljezima ne dopušta krađu, a lopove otjera.
Današnje Evanđelje nam pokazuje svu realnost našeg života i svu ljubav koju Bog, Isus, ima za nas, bez obzira u kakve nevolje mi upali, koliko se od njega udaljili ili ga i napustili, nestali u tami grijeha, zablude ili nepoznavanja pravog puta. Isus nam je na pomoći, on nas traži i dovodi natrag u stado, vraća nas na proplanak na kojem raste najbolja trava i na izvor na kojem izvire najbistrija voda.
Mi smo u životu često sami, napušteni, nemamo pojma kamo i kako dalje. Ostanemo bez riječi kad vidimo da smo ostali bez potpore onih uz koje smo do jučer bili i s kojima smo do prije nekoliko sati zajedno uživali u životu. Nestali smo u tami ili se stado udaljilo od nas, ali i u takvim situacijama nismo napušteni jer imamo pastira koji nas traži, pronalazi i pomaže nam da se vratimo. Ako smo umorni, nemamo više volje ili snage za život, on nas zaprti na ramena i nosi nas jer smo mu mi važni.
Čovjek sam se pogubi, nekada mu ponestane snage i vjere. Sve oko njega je nepoznato, tamno i bezizgledno. U takvu situaciju ga odvede njegova neopreznost ili život, ali u takvoj situaciji pastir ga traži i pronalazi.
Današnja poruka, koju ja vidim, je divna poruka ljubavi, brige i ustrajnosti koju nam Bog dariva. On ne traži od nas da se vratimo sami, on nas traži i izvodi na prvi put, on nam pomaže i nosi nas, ako je potrebno, na svojim ramenima.
Bog se ne odriče čovjeka ni onda kad je upao u najdublji grijeh i najveću nevolju, Bog čovjeka nosi i kad je bolestan i kad je slomljenih udova i volje, on ga želi u svojem stadu, on se osjeća za njega odgovornim.
Nitko od nas nije imun na stranputice, zaglibljivanja i nevolje. Svi smo mi, kao i ovce, u potražnji za ljepšim proplancima koji nas odvuku od zajednice, od drugih ljudi, od pastira, ali i u takvim situacijama nismo sami.
I u najtežim nevoljama ljubav pastira i njegova odgovornost će nas pronaći i pomoći nam. Dobar pastir nas ne će udarati jer smo zaglibili i jer smo se izgubili, on će nam pomoći da se vratimo.
Današnje Evanđelje je pokazatelj koliko je kršćanstvo vjera ljubavi, milosrđa i stalnog opraštanja, traganja i povratka.
Svi mi smo i ovce i pastiri, svi mi se možemo izgubiti i možemo drugima pomoći da se vrate ili izbave. Na nama je da drugima pomognemo i da sami ne izgubimo volju za život i vjeru, ako nam se dogodi da se izgubimo.
Znajmo, Isus je tu i traži nas i u najmračnijoj noći, sve do jutra. U toj potražnji on ne posustaje, on uporno gleda gdje smo i ne kori nas, a ne udara kad nas pronađe, nego nam najprije povije rane, pomogne da stanemo na noge ili nas uprti na ramena.
Zar nije divno biti pripadnik takvog stada?
Tekst: Vinko Vukadin