Danas nam Luka donosi onu poznatu priču o dvije sestre, Mariji i Marti. Isus je na putu kroz neko mjesto u kojem žive, očito dvije ugledne i bogate sestre. Kao poznati propovjednik On je uvijek dobro došao u kuću uglednika, a sigurno je da su ga pratili ne samo siromašni, nego i jako bogati ljudi onoga vremena. Marija i Marta su dvije sestre koje očito poznaju Isusa iz neke druge priče, inače ih ne bi posjetio u domu. One su sigurno pomalo i oduševljene njegovim nastupom. Ništa neobično, ako znamo da je Isus bio učen, ugledan, poznat i vjerojatno zgodan. Ima tu dakle jako puno elemenata koje nam Luka ne opisuje, ali koji su iz ove jednostavne priče vidljivi.
Čim je Isus stupio preko praga njihovog doma, jedna sestra, Marta, je požurila s kolačima, čajem, jelom i pospremanjem svega i svačega. Isus je važan gost, treba ga dostojno ugostiti i pokazati da je došao u dom vrijednih žena, dom koji je sretan ugostiti ga.
Druga pak sestra, vjerojatno mlađa i malo više zaljubljena, niti ne pomišlja o pospremanju i kuhanju za gosta. Ona je toliko oduševljena Isusom da sjeda ispred njega, zacakljenih očiju ga promatra i sluša, upija svaku Njegovu riječ i ne miče se od njegovih nogu.
Isusu to i godi, on je propovjednik, osoba koja riječima oživljava i usrećuje. Njemu je potpuno jasna Marijina prisutnost i njezino upijanje riječi. Dok Marija zaljubljeno i oduševljeno sluša Isusa, Marta trči ko bez glave, mete, posprema, kuha, donosi i na kraju ne može izdržati, a da ne prozove Isusa jer uopće dopušta njezinoj sestri da ga sluša, umjesto da njoj pomogne.
Isus je židovski muškarac, rabin. On poznaje sve običaje i pravila prihvatljivog ponašanja. Njemu je jasno da gosta treba pogostiti, da treba pripraviti čaj i meso, da treba odraditi neki posao. Marta od Njega očekuje da njezinoj sestri to i kaže, da joj kaže: “de, malo pomozi svojoj sestri, umjesto da samo slušaš što ja pričam”. Marta je čak i feministički nastrojena, ona od Iusa očekuje da kao muškarac vidi sav njezin trud i muku i da to prizna svojim pozivom Mariji nek se pomakne i pomogne.
No, Isus čini suprotno od onoga što Marta očekuje. On joj ukazuje na ono što je važno i ono što je bitno. Umjesto ukora “lijenoj i zaljubljenoj” sestri, Isus baš Mariju proglašava onom koja je shvatila što je bitno, iako je i Martino djelo važno.
Današnje Evanđelje je jako dobar poučak za svakodnevni život, obiteljski i nacionalni.
Današnje Evanđelje nam daje odgovor na pitanje što je u životu važno, a što je bitno. Da bismo to shvatili moramo najprije razumjeti da je bitno ono od čega ovisi naš život, bitak. Bitno ne može biti bitnije, i najbitnije, ako je nešto bitno onda je ono toliko neophodno da bez njega nema života. Bitno je bitno, nema ni manje bitnoga ni više bitnoga, bitno je samo jedno: ono što čini osnovicu bitka.
Za razliku od bitnoga imamo neke stvari koje su važne. neke mogu biti važnije, neke manje važne, ali je velika razlika između stvari koje su važne i onih koje su bitne. bez važnih stvari možemo, ali bez bitnih nema života, one čine bitak.
Mi smo često u sličnoj zamci kao i ove dvije sestre. Trčimo, radimo, jurimo, zarađujemo i borimo se, a u toj borbi zaboravimo zaljubljenost u ono što je bitno: Božju riječ, ljubav ili stvarni život koji nam Bog daruje.
U svojoj kritici njemačkog društva, Benedikt XVI je jednom prigodom rekao da Nijemci pate od teologije djela, a zaboravili su teologiju ljubavi. Sveti Pavao nam u Poslanici Rimljanima to pokazuje kroz svoj pristup djelima i Božjoj pravednosti, ljubavi. Nitko svojim djelima ne može zaslužiti raj jer djela su važna, ali je ljubav Božja bitna.
U društvenom životu stalno slušamo priču o tomu da je najbitnije gospodarstvo. na stranu to da je sama riječ “najbitnije” nebulozna jer nema najbitnijeg, ili je nešto bitno ili nije, nema bitnoga i najbitnijega. Je li stvarno materijalni napredak, pomak i uspjeh bitan ili je samo važan, a bitno je nešto drugo?
Isus nam danas daje potpuno jasan i nedvosmislen odgovor.
Marta čini važne stvari, ali Marija radi ono što je bitno.
Marija je zaljubljena u Isusa i Njegove riječi. ona ih upija kao spužva i ne miče se od Njegovih nogu. Ona je spremna ispod Isusovih nogu primiti riječi kao bitno, dok njezina sestra ni ne shvaća što i tko je došao u njezin dom. Ona se razletjela od rada, od posla i od muke, a tu za njezinim stolom, ispod Njegovih nogu je mjesto spoznaje. Ispod nogu, skrušena, ali ne ponižena, sjedi Marija, zacakljenih očiju sluša Isusa i ne osjeća ni glad ni žeđ. Ona nema nikakvih skrupula jer nije dobra domaćica, jer ne radi nego sluša. Ona osjeća da je to bitno, da je to izvor života i istinske ljubavi, a ne čaj, pospremljena kuća ili najbolji sir iz mješine.
Marta je u nezgodnoj situaciji jer se trudi, pridržava se pravila dobre domaćice, ona je marljiva i čini sve da Isusubude ugodno, a njezina sestra, koja samo sluša, ne shvaća da bi joj morala pomagati. Marta je ljuta i na Mariju, ali vjerojatno i na Isusa jer njih dvoje ne shvaćaju da je najvažnije gosta dobro pogostiti. Marta nas podsjeća na naše aktiviste koji uporno misle da je bitna akcija, sve drugo da je laprdanje i besposličarenje.
Marta me podsjeća na naše obitelji u kojima je kuća najvažnija, a ljubavi nigdje. Ona me podsjeća na naše političare koji nam tumače da je važnije imati radno mjesto nego slobodu i ponos.
Zar nam godinama ne propovijedaju da ćemo ozdraviti ako krene gospodarstvo? Mi sve bogatiji, a sve nezadovoljniji. Zar našim braniteljima i ratnicima nisu uzeli ponos, a dali im neku penziju? Zar nam ne tumače da je najbitnije, ups, stvoriti radna mjesta?
Isus nam kaže da se oni varaju, a i mi ako slijedimo tu teoriju. Posao i radna mjesta su jako važni, to i Isus kaže, ali nisu bitni. Bitno je ono što nam daje vjeru, nadu i spasenje. Bitna je riječ koja nas spašava jer najprije bijaše riječ.
U privatnom životu tražimo ponekada svoj cilj i smjer. Osjećamo da ono što je važno ne mora biti i bitno, ali nemamo snage sjesti na pod i dopustiti da nas Riječ opčara. Žurimo da bismo pobjegli od sebe i na kraju krajeva od izvora života. U toj žurbi zaboravljamo da nam je došao gost koji donosi život svojim riječima i pogledom.
Iako ga čujemo, mi ga ne slušamo jer nemamo vremena za bitno. Mi so važno proglasili bitnim, a On nam kaže da stanemo, da sjednemo na pod uz Njegove noge i da ga zaljubljenim pogledom konačno počnemo shvaćati ozbiljno.
Hrvatski narod traži vođe i spasenje, traži rješenja, a ne shvaća da mu je rješenje već odavno u kući, da Isus nudi najbolji gospodarski i politički program.
Taj program Isus nudi i nama kao osobama. On nam kaže da smognemo hrabrosti biti zaljubljeni u ono što je bitno.
Ako naučimo razlikovati važno od bitnoga onda ćemo doživjeti svekoliki pomak u gospodarskom i političkom životu.
Ako naučimo razlikovati bitno od važnoga, onda ćemo kao osobe ostvariti svoje snove i biti sretni kao Marija koja ne treba ništa do Njegovih riječi i pogleda.
Želim vam dan ispunjen Marijinom čežnjom i srećom.
Tekst: Vinko Vukadin