Današnja čitanja govore o strahu, uzrujanosti i miru koji nam Isus šalje. Najprije se u djelima govori o ranim prorocima propisa, po kojima se svi kršćani moraju obrezivati, vjerojatno je Petar glavni promotor, a kasnije nam Ivan progovara o Isusovoj poruci mira i Njegovom pozivu da na budemo uzrujani i nemirni kad se On bude vraćao na ovaj svijet.
Isusova poruka mira je poprilično jednostavna: “Mir vam svoj dajem, mir vam svoj ostavljam.” o kojem to miru Isus govori? O miru iz snova koje čujemo na televiziji, onom miru o kojem nam govore svjetski političari, moćnici i misice? Ne, Isus očito ima neku drugu pretpostavku mira. On nam ostavlja svj mir, mir onih koji su sigurni da će se on vratiti i nisu podložni prorocima tame i uznemirenja.
Već sama riječ uznemirenje nam govori dovoljno o logici i filozofiji proroka nemira, proroka koji nam svaki dan tumače da će svijet propasti i da njime upravljaju zle sile, a oni, baš oni, prepoznaju te sile na osnovu različitih simptoma.
Kod nas Hrvata se u zadnje vrijem ustalila teorija različitih zavjera, sve vrvi od loža, tajnih i samo njima poznatih. Svuda oko nas su sile zla, udbaši, masoni, rotarijanci i iluminati. Dovoljno je pogledati neku objavu na internetu ili prošetati pored kakvog izloga i već će nam u oči upasti najnovija proročanstva, tumačenja i sigurne istine iz samog devetog kruga najtajnijih komora koje prijete uništenjem.
Ti uznemiratelji nam nude sigurnost spoznaje onih tajni koje su najtajnije, a nama se pruža prigoda da prodremo u njih. Naivno ćemo kupiti kakvu knjigu ili se pretplatiti na blog nekog poznavatelja najtajnijih tajni najmračnijeg društva i već smo u kolotečini uznemirenja, nestade naš mir, a mi tražimo neki drugi mir, onaj koji nam nude proroci propisa i sigurnosti, oni koji su prodrli u samu bit zla. Oni prepoznaju i znaju, oni prozivaju i osuđuju, oni propisuju i mjere. Oni su aršini zakona i propisa, kao što bijahu i neki u prvoj kršćanskoj zajednici.
Umjesto uznemirenja, Isus nam kaže da se ne bojimo jer Njegov mir nije mir ovoga svijeta nego mir ljubavi i djela milosrđa. Tako je bilo i s prvom kršćanskom zajednicom. Umjesto uznemiravanja i straha, učena braća odabraše Pavla i Bartolomeja te ih poslaše da autentično tumače istinu i one propise koji su za kršćanina neupitni.
Začudo, tih propisa nema puno. Uglavnom osnovna načela koja od kršćanina traže uzoran život i klanjanje jednom jedinom Bogu. Nema riječi o obrezivanju i drugim propisima koji su u to vrijeme bili normalni i moglo se očekivati da ih prvi učeni oci preporuče. No, oni to ne rade jer za kršćanina je dovoljna ljubav kao okosnica djelovanja. onda će on biti dio mira i biti mir, mir koji ne uznemiruje nego smiruje. Mir koji ne sije strah nego nadu.
Danas je prvi svibnja, dan radnika i dan sv. Josipa. Sv. Josip, radnik, nije dobio previše mjesta u Evanđeljima. Kao da nije ni postojao. Čovjek koji je radio, uzdržavao svoju obitelj i nije se nametao. Obični radnik koji obavlja svoj posao i ne želi velike pohvale.
No, u trenutku kad treba pokazati snagu i odlučnost, Josip ju pokazuje. Umjesto da slijedi pravo i zakone on slijedi pravdu i ljubav. Što bi bilo da je Josip bio legalist i da je recimo za Mariju tražio kamenovanje jer je bila trudna? Imao je na to pravo po zakonima, ali on nije legalist nego pravednik. On traži pravdu i živi pravdu, on je najbolji simbol kako se mir postiže pravdom, a ne pravom.
Josip je u odlučnom trenutku pokazao hrabrost, iako nije bio ni najmoćniji ni najvažniji u selu. Sigurno je bio izložen porugama i obejdama jer je uzeo ženu koja je bila trudna. No, on ima hrabrosti prihvatiti djelo ljubavi, a ne mirno se odmarati u legalizmu nepravde.
Današnji hrvatski radnik je obespravljen, iako imamo svu silu propisa i zakona koji bi mu trebali osigurati kakvu takvu egzistenciju. Hrvatski radnik je izgubljen između liberalnog kapitalizma, postkomunističkog mentaliteta i kršćanske nebrige za svoje članove koji su radnici. Radničku tematiku su preuzeli oni koji su na najbrutalniji način uništili i radnika i seljaka, a kršćani su dopustili da ih se izgura u ćošak.
Nažalost mnogi naši političari, a i narod se uljuljkivaju u lagodnoj isprici o legalizmu. Sve je legalno, od ovrha do deložacija, od iseljavanja do bogatih koji nisu zaradili nego se snašli.
Današnji hrvatski mir je samo odsutstvo rata, ali ne i mir o kojem Isus govori. Narod je uznemiraen jer vidi da nema mira koji je više od puke sigurnosti za život. Stalno slušamo o reformama i neophodnim pomacima, a stalno smo svjedoci straha, beznađa i bezperspektivnosti.
Zašto?
Možda je osnovni razlog u našem nepoimanju Iusove poruke i našoj nespremnosti da se upustimo u projekt mira koji ne počiva na zakonima i propisima nego na pravdi i ljubavi. Čitanja i blagdan svetoga Josipa su mogući putokaz.
Oni nam poručuju da je na kršćanima nekoliko važnih zadataka i uloga u svijetu u kojem djeluje i živi. Kršćanin širi mir jer je dobio mir i ljubav da ih širi svojim životom.
- Prva poruka je da je Isusov mir, mir vjere i ljubavi, a ne mir zakona i sigurnosti ovoga svijeta. Tko vjeruje Isusu taj se ne boji ni masona ni iluminata ni njihovih proroka uznemiravanja.
- Druga je poruka ona iz Djela, poruka da se moramo čuvati proroka koji nam umjesto ljubavi i mira vjere nude puke propise, zakone, uznemiravanja i strah.
- Treća poruka je poruka blagdana sv. Josipa, a ona je jasna i precizna. Prava radnika i najobespravljenijih ne smiju biti pitanje propisa i ideologije nego moraju postati pitanje odnosa prema čovjeku koji radi i mora uzdržavati svoju obitelj. U tom procesu je pravda važnija od prava, a legalizam može biti samo štetan.
Isus nam danas poručuje da nam ostavlja mir, svoj mir, mir koji smiruje, mir koji ne uznemirava, ali nije pasivan jer se zasniva na ljubavi.
Proroci zla nikada ne će shvatiti takvu poruku mira jer oni rade iz straha, a ne iz ljubavi. Njima je nepojmljivo da netko radi nešto iz ljubavi i zato jer vjeruje u Isusov mir, mir koji daje slobodu djelovanja i za druge bez materijalne računice.
Isusov mir je duhovna i socijalna revolucija jer nastaje onoga trenutka kad počnemo oko sebe djelovati iz vjere i ljubavi, a ne iz kalkulacije i straha.
Tko je spoznao Isusov mir on se ne boji, a tko slijedi Iusa on ne širi uznemirenje nego nadu i sreću.
Isusova mirovna revolucija nije ona od ovoga svijeta nego ona iz dijela ljubavi i milosrđa.
Ako želimo mir, moramo za taj mir i djelovati!
Bez straha!
Tekst: Vinko Vukadin