Današnje Evanđelje o ribolovu i punom ulovu još jedanput potvrđuje da je Isusova ideja i nauk ite kako konkretna, gospodarski, vjerski, socijalno i filozofski.
Isus se upravo našao na jezeru Genzaretskom. Očito je uživao u predvečernjoj šetnji i razgovoru s ljudima kojih je sve više i više, okupljaju se sasvih strana, skaču oko njega, slušaju ga i trgaju mu skute nebi li im se ostvarila neka želja. On malo zastane, pa opet krene i tako malo pomalo dolazi do sirotinjskog sela u kojem žive ribari. Vrijeme je povratka iz ribolova, sve je puno ljudi, djece, pasa i mačaka. Kad se ribari vraćaju prava je gužva, uzrujanost i strka jer svi čekaju na dobar ulov i sortiranje ribe koju će odmah istog časa natovarenu na magarce potjerati na pijacu nebi li već rano ujutro bila na gospodskim stolovima.
No, ovaj put ribari već izdaleka pokazuju da je ribolov bio tanak. Mreže su prazne. Nešto sitne ribe, taman za pse i mačke, ili za nevolju, al ništa pošteno što bi se moglo prodat i od čega bi obitelj mogla kako tako preživjet. Ako se ovako nastavi morat će se i oni selit i potražit svoju sreću u Jeruzalemu kao sluge kod neke gospode. Zadnjih godina je ulov bivao sve tanji i tanji, mnogi su se odselili, obitelji su propale, porezi su sve veći i veće, oprema se ne popravlja, mreže je teško pokrpati.
A onda dolazi taj Isus koji priča o kraljevstvu nebeskom i još zavodi ljude i mladež da idu za njim umjesto da se uhvate posla. Selo i ribari imaju važnijih zadataka od slušanja tog slatkorječivog proroka, bolje bi bilo da zasuču rukave i da nešto rade umjesto da njega slušaju. Uostalom nitko se nije prehranio od laprdanja nego od ribe i ulova. Tako je vjerojatno razmišljao i seoski glavni ribar, Šimun. On je glavna faca, osoba koju drugi ribari cijene jer je poštenjačina i pravi majstor svog zanata. Kad treba pomoć drugima on je tu, a kad treba na jezero on je uvijek prvi i zna gdje ima dobre ribe u koje vrijeme. Šimun je seoski autoritet, njega slušaju i stari i mladi, kad on nešto kaže to se ne dovodi u pitanje.
Danas je i on razočaran. Mreže su prazne, nema ribe, dan je propao, iako su sve pokušavali. Prošli su svaki metar jezera, bacili su mreže tamo gdje ribe ima, ali ništa od ulova. Jad i bijeda, razočaranje i srdžba su zahvatili ribare koji pri ulasku u lučicu još slušaju kako neki pametnjaković govori o Nebu, Kraljevstvu nebeskom i drugim nebulozama. Nije ni Šimun nevjernik, naprotiv, pravi je vjernik, al brate dragi narodu treba ribe i kruha, a ne palamuđenja o idejama i sličnim glupostima. Vjeruje on učitelju, sluša ga i on, ali danas Šimun je crven od bijesa. Em nije bilo ulova, em mora gledat kako se mladež i žene okupljaju oko proroka. Ima čak i odraslih muškaraca koji vjeruju u te njegove priče umjesto da zasuču rukave.
Isus je očito prokužio Šimuna, osjeća da je ovaj opet ljutit i prilazi mu s osmijehom na licu moleći ga da ga stane na brodicu i da nakon male poduke zajedno krenu u ribolov, još jednom. Šimun ne može vjerovati što mu on govori. On je čitav dan proveo na jezeru, sve je napravio i nikakva rezultata, a sad mu ovaj ulickani, elitistički pametnjaković kaže da je on nesposoban, da on, Šimun, nema pojma kako se lovi riba i gdje je ima. On, koji nema niti jednog jedinog žulja na ruci, on će sad njemu. «Ajmo mi još jednom probat».
Šimun je lud i izvan sebe, ali ga Isusov osmijeh i ogromna gomila naroda prisile da ipak posluša. Možda je mislio da će tako konačno tog ulickanog proroka otjerat iz sela da ne zavodi mladež, ako pred narodom pokaže da on nema pojma kako se lovi riba i da je njegova nauka isprazna, obično laprdanje. Šimun ne smije reći što u prolazi glavom jer i njemu je Učitelj simpatičan, al brate dragi narod gladuje.
Šimun ipak pušta Isusa na brodicu, pravi mu mjesto pored sebe, Isus održi jednu poduku, a onda se brodica okreće natrag prema jezeru. Nije sama, drugi ribari ih slijede. Što zbog radoznalosti, što zbog navijanja tko će u ovoj borbi dvojice pobijediti.
Šimun je odlučio poslušati tog pametnjakovića, uvjeren da će ga osramotiti i pokazati da je narodu važnija riba od njegovih propovijedi, da je on, Šimun, u pravu kad se tuži i kaže kako je bitno zasukati rukave.
Brodica dolazi do onoga mjesta gdje su ribari prije par sati lovili bezuspješno. Šimun se već smije i naređuje momcima nek poslušaju pametnjakovića i bace mrežu tamo gdje im on to kaže. Šimun se raduje neuspjehu i sramoti čovjeka koji propovijeda i zavodi narod.
A onda nastaje šok. Njegovi momci ne mogu izvuć mrežu zbog težine. Najprije Šimun vjeruje da su uhvatili kakvo drvo ili nešto slično pa je mreža zapela, ali onda vidi da se u mreži koprcaju ogromne ribetine. Puna ih je mreža, ne mogu ih sve niti izvući.
Brodovi koji su ih slijedili dolaze u pomoć i sve su mreže prepune.
Šimun ostaje pogođen i jedino što mu preostaje je baciti se na koljena i priznati da je pogriješio kad je sumnjao. Isus se samo nasmiješi, znajući da je Šimun samo dobar čovjek koji želi prehraniti svoju obitelj i nešto napraviti za selo. Nije on bio nevjernik jer ne želi vjerovati nego jer je teško povjerovati da kraljevstvo nebesko i ljudske potrebe, glad i preživljavanje, nisu isključivi nego naprotiv.
Isus pomaže Šimunu ustati se, posjeda ga do sebe i odaje mu počast. On će biti njegova desna ruka, osoba koja će od sada svojim svjedočenjem biti pokazatelj konkretnosti Božje ljubavi. On će od sada biti najbolji ribar ljudi jer je i sam osjetio i doživio.
Današnje Evanđelje nam na slikovit i jednostavan način pokazuje svu konkretnost kršćanstva i Isusovog nauka, te način kako možemo ostvariti gospodarski napredak.
Svako društvo, svaki narod, svaki čovjek i obitelj dođu u fazu beznađa, fazu kada ništa ne ide od ruke, kad nema uspjeha, a preživljavanje postane prava muka. Čovjek u takvim situacijama pokušava istim metodama postići drugačije rezultate. Izlazi stalno na more, lovi istom mrežom i na istim mjestima, a ulova nema, uspjeh se ne pojavljuje.
Obitelji propadaju, mladež odlazi, stari jadikuju, najjači posustaju. Opća depresija zahvati selo i grad, obitelji i pojedince. Svi su puni beznađa jer je očito da nemaju više dovoljno za preživjeti. U takvim situacijama se pojave uvijek iste priče o mogućem uspjehu. Samo da nam je opet uloviti ribe, sve bi bilo bolje, sve bi se preokrenulo. Mudraci računaju koliko ribe selu treba za preživlajvanje, ali ribe nema i nema.
Kad netko započne priču o duhovnom obratu onda navjeći dio jadnika veli da je to nebitno, da narodu treba ribe i kruha, a ne ideja i vjerskih nebuloza. I oni su vjernici, i oni plaćaju poreze, i oni idu u hram, ali što je previše previše je.
Isus se na da zbuniti i šalje nam genijalno jednostavnu poruku.
Isusova priča s ribom i ulovom je suvremeni psihološi pristup uspjehu, ništa drugačije ne govore ni današnji psiholozi, samo što oni to ne kažu ovako jednostavno, a poruka je sljedeća:
Ako želimo gospodarski uspjeh i preokret, pomak i napredak, onda najprije moramo početi vjerovati. Nakon toga moramo sami prebroditi svoja iskustava neuspjeha i ograničenja tehničko stručnog gledanja na buduće rezultate koji su zasnovani na našim prošlim iskustvima. Vjera i povjerenje u Isusa nam otkrivaju nove perspektive, daju nam mogućnost bacanja mreže na novi način, iako ju bacamo na istom mjestu. Dovoljno je samo promijeniti stranu s koje gledamo i već možemo polučiti uspjeh tamo gdje smo do sada doživjeli samo razočaranje.
Ako želimo uspjeti moramo dakle na svoju brodicu pustiti Isusa nek nam pomogne samim svojim prisutstvom. On ne će umjesto nas niti zasukati rukave, niti će umjesto nas bacati mrežu. On čak ne će niti ribu vaditi. Dovoljna je njegova prisutnost i već ćemo imati uspjeha i ulova.
Ono što ulovimo možemo izvući samo uz pomoć drugih, nikada sami i nikada jedini. Isus od nas traži suradnju, jedinstvo i napor.
Bog nam nije dao pamet da On misli umjesto nas, nije nam dao ruke da On umjesto nas radi naš posao i nije nam dao srce da ga zatvorimo za svaku dimenziju uspjeha, pa umjesto širine gledamo samo usku interpretaciju zasljepljenih kojima je materijalni uspjeh jedini, a vjera nešto sporedno i nebitno.
Upravo suprotno nam veli današnje Evanđelje.
Ako želimo gospodarski oporavak najprije moramo prebroditi svoju nevjeru, moramo zasukati rukave i biti uporni u radu za jedisntvo vjere i gospodarskog napretka.
Svi mi možemo uspjeti ako smo spremni odreći se svojih uvjerenja da nema šanse za uspjeh, samo zato jer smo do jučer bili neuspješni.
Ako želimo drugačije rezultate onda moramo koristiti drugačiju metodu, promijeniti stav.
Do sada su nas učili da je najvažnije stvoriti radna mjesta, uloviti ribu, no nismo bili uspješni.
Zašto ne promijeniti postavku i prihvatiti Isusovu poruku iz današnjeg Evanđelja pa si reći da je možda ipak bolje najprije promijeniti stav, a tek onda loviti ribu.
Gospodarski napredak je moguć, ali ne na starim idejnim osnovama i zabludama.
Bez obzira koliko se trudili, ako u svoj rad ne ugradimo vjeru ostat ćemo kratkih rukava.
Tekst. Vinko Vukadin