Ja se odlučio natjecati, a kad ono ništa od potpore nekadašnjih djelitelja mojih statusa, hehehehehehe
Pa čega se bojite????
Demokracije?
Naroda?
Slobode?
Neuspjeha?
Zar nemamo izbor već 25 godina?
Zar naš narod nije previše volio ovu zemlju da bismo ga osudili i bojali ga se?
Zar nismo sve dali za slobodu da bismo ju sad popljuvali i rekli da nam je diktatura draža?
Zar svaki dan nije izmjena uspjeha i neuspjeha, a jedini uspjeh je ipak kad stanemo pred zadnjeg, Onoga koji će nam podvući crtu i reći da smo uspšješni jer nas je On stvorio na svoju sliku i priliku?
Bojimo se razjedinjavanja, a tugujemo da na sdrugi preveslavaju.
Zašto?
Zato što mislimo da će drugi to odraditi umjesto nas.
Ne će!
Tko želi nek zasuče rukave da vidimo je li ta politika baš tako ovladana masonima, debilai,a, jugosalvenima, udbašima i nekim obskurnim sektama ili je naše srce ovladano strahom.
Nema se čega bojati, baš ničega čak ni Boga, jer Bog neizmjerno ljubi, a onaj koji ljubi njega se boje samo lopovi, kriminalci i oni koji Boga žele prevariti.
A mi se bojimo svega, i svoje slobode. Zar niej vrijeme da se oslobodimo stogodišnje indoktrinacije i straha koji su nam utakali s majčinim mlijekom?
Zar ne kažemo kao kršćani da nas vjera oslobađa?
E pa onda ja vjerujem da je pomak moguć, a vi kako god želite, vaš izbor i vaša odluka.
Lijepu nedjelju želim svima koji ovo čitaju.
Tekst. Vinko Vukadin