NEDJELJNA PRIČA: Učenici najboljega učitelja Isusa Krista (1) – Sveti Petar

objavljeno u: NEDJELJNA PRIČA | 0

Isus je Put, Istina i Život. Najbolji učitelj okupio je oko sebe učenike odlučnim riječima: Pođite za mnoml Slijedite me! Slušali su njegovu riječ, pratili ga na spasiteljskim pohodima, bili su svjedoci njegovih djela. Živjeli su s njim, upijali njegovu dobrotu, ljubav prema svim ljudima i brigu za svoj spas. Isus im je objavio tajne Božjega kraljevstva. Pripremao ih je da nastave njegovo djelo, za koje je on došao, umro i uskrsnuo. Samo su jednom zatajili: dok je išao na križ i trpio. Tako ga je jedan izdao, drugi ga zatajio, ostali su se raspršili…

Kad su vidjeli uskrsloga Krista i primili njegova Duha, postali su neustrašivi i bili spremni dati i svoj život za Isusa.

Sveti Petar je iskreno i žarko ljubio Isusa i bio spreman sve za njega učiniti. Bio je vatrene i silovite naravi: brz i spreman na sve, ali ponekad samo do prve poteškoće. Hodajući po vodi počinje sumnjati i vapije: “Gospodine, spasi me!”

U ime apostola ispovjedio je vjeru u Kristovo božanstvo: “Ti si Krist, Sin Boga živoga!” Isus ga hvali i odgovara mu da je on stijena na kojoj će sagraditi Crkvu svoju i vrata je paklena neće nadvladati.

No, nakon pohvale, Isus ga nazva sotonom. Kako se to dogodilo? Kad je Isus govorio o svojoj muci i smrti, Petar mu reče: “Daleko to od tebe, Gospodine!” Isus mu odvrati: “Nosi se od mene sotono! Sablazan si mi, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je Ijudsko!” (Mt 16, 22-24). Na sebi je iskusio ljudsku slabost i grješnost, da može lakše razumjeti slabe duše. Kad je Isus govorio o praštanju, Petar je pitao: “Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svome, ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam” (Mt 18, 21-22). Nakon čudesnog umnoženja kruha i govora Isusova da je on “kruh živi koji je s neba sišao; kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta” (Iv 6, 51), Petar u ime apostola ispovijeda vjernost u Isusa riječima: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji” (Iv 6, 68). Njegova ga vatrenost tjera da se usprotivi Isusu kod pranja nogu. Potom obećaje da će za Isusa umrijeti ako zatreba. Međutim događa se suprotno: Petar spava dok Isus moli u Getsemaniju, a kasnije ga se stidi i niječe: “Ne znam toga čovjeka.”

Petar najprije želi sam pobijediti Zloga, a poslije se potpuno predaje Gospodinu. Bit će mu dovoljan samo jedan pogled božanske ljubavi da se trgne i ostane uvijek čvrst i vjeran. “Jednom je pao, ali je čitavog života plakao”, rekao je sv. Augustin o njemu. Strah od ljudi odvojio ga je na trenutak od Gospodina, da bi kasnije očvrsnuo u svojoj vjeri. Gospodin je nakon uskrsnuća iskušavao Petrovu vjeru pitajući ga: “Petre, Ijubiš li me više nego ovi?” Petar je dva puta odgovarao: “Gospodine, ti znaš”, a treći put: “Gospodine, tebi je sve poznato. Ti znaš da te volim.” Radostan je kad nešto može podnijeti za Isusa, veseo je kad ga šibaju. Uči nas da se treba više pokoravati Bogu nego ljudima.

Umro je u Rimu za cara Nerona 67. godine. Iz poniznosti dao se raspeti na križ naopačke, jer nije bio dostojan umrijeti kao Krist. Napisao je dvije poslanice. U njima opominje kršćane i poziva ih na istinski kršćanski život, a posebno da se čuvaju sotone jer đavao kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždere!

(nastavlja se)

Tekst: fra Petar Ljubičić