NEDJELJNA PRIČA: Što je krštenje učinilo od Feliksa?

objavljeno u: NEDJELJNA PRIČA | 0

Isus je potpuno izmijenio moj život

Za Feliksa se čulo da je postao katolik takoreći preko noći. Povjerovao, krstio se i počeo dolaziti u crkvu i to u prvu klupu. Nekima je to smetalo. Jedni su samo vrtjeli glavom, drugi sum­njali, a treći su opet govorili da se pretvara.

– Kakav si ti katolik kad si do jučer živio kao zadnji poganin u Africi? – prigovarala je sakristanova žena.

– Neka rekne Vjerovanje. Nije znao.

– Ne zna on ni Deset zapovijedi. Priznao je da ne zna.

– Znaš li barem Anđeo Gospodnji izmoliti – upitao je susjed.

– Ne znam! – rekao je čovjek mirno.

– Evo da ni Očenaš, Zdravomariju ni Slavaocu ne bi znao izmoliti bez grješke – primijetio je netko.

– Pa po čemu se onda može znati da si katolik? – doviknuli su oni koje je strpljenje izdalo.

Onda je uzeo riječ Feliks: “Po tome što više ne živim starim živ­otom, postao sam novi čovjek, više se ne opijam, moja žena i djeca se mene više ne boje, ne bježe preda mnom već me lijepo dočekuju kad se vraćam s posla. Oni mene vole i ja njih.

Nema više svađa, vike i noćivanja kod susjeda. Nijedna velika psovka odavno nije prešla preko mojih usta. Eto, to je učinilo od mene krštenje ili Isus, ako baš hoćete.

Ja ne znam puno vjeronauka, ali znam jedno: Isus je potpuno izmijenio moj život, meni je to najveće znanje – katekizam života. Ali naučit ću sve što jedan katolik-vjernik mora znati.”

Krštenje je prvi sakrament, sakrament vjere, vrata na koja ulazi­mo u svijet Božjega milosnog djelovanja te postajemo slični Kristu. Živeći za druge kao što je on živio, otimamo se grijehu da bismo s Kristom bili pobjednici smrti i baštinici slavnoga uskrsnuća.

Krštenjem Bog sije u naše duše sjeme svoga božanskoga života te ono raste, cvjeta i donosi plodove spasenja.

Krštenjem postajemo novi ljudi, djeca Božja, sinovi i kćeri nad­naravnoga života i Božje ljubavi.

Krštenjem nam se oprašta istočni grijeh. Obred to izražava poli­jevanjem vodom koja je inače simbol pranja i čistoće.

Prigodom krštenja Otac izriče važne riječi: “Ti si sin moj ljubljeni!” Živeći u Božjoj ljubavi možemo nadvladavati poteškoće i ustrajati u dobru.

 

Sakrament krštenja se podjeljuje ovako: Kršteniku se polijeva glava vodom i ujedno se (uz krštenikovo ime) izgovaraju Kristove riječi: “Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.” Redovito krsti svećenik-župnik, kapelan. Ako nema svećenika i ako je dijete u opasnosti smije krstiti svaki čovjek koji ima nakanu krstiti i ako upotrijebi vodu i riječi krštenja kako to nalaže Crkva. Krštenik obećaje da će vjerovati u Isusa Krista, kloniti se grije­ha, ljubiti Boga i svoga bližnjega. Na krštenju djece kumovi umjesto krštenika obećaju da će on kršćanski živjeti i sami se obvezuju da će se brinuti za kršćanski odgoj krštenika. Zato kumovi moraju biti dobri katolici.

 

Tekst: fra Petar Ljubičić