Usrdna molitva sestre i majke obraća brata i sina
Za vrijeme američkoga građanskog rata dolazi svećeniku čovjek koji je bio zdrav i jak. Sav se tresao od straha i plakao poput djeteta. Izvukao je zgužvano pismo. To je bilo pismo njegove sestre. Pisala mu je da svake večeri za njega moli da ga Bog sačuva od svakoga zla.
“Sudjelovao sam u mnogim bitkama” – rekao je – “bez straha sam stajao pred topovskim cijevima, ali kad sam pročitao ovo pismo, spopao me veliki strah. Najgori sam čovjek u čitavom puku!”
To je pismo na njega toliko djelovalo da se obratio i postao drugim čovjekom.
Svećenik je napravio preslik ovoga pisma i pročitao ga drugoj pukovniji. Ispričao im je kakav je dojam to pismo ostavilo na njegova primatelja.
Nakon čitanja pisma, digao se jedan simpatičan mladi čovjek i reče:
“Ovo pismo podsjeća me na zadnje pismo moje majke.
Ona mi je pisala:
– Dragi moj sine, kad primiš ovo moje pismo, potraži neko mjestance gdje te nitko neće smetati i pomoli se Bogu da se obratiš i da učini od tebe Božje dijete!
To pismo djelovalo je na mene. Stavio sam ga u džep i čekao druga pisma. Ali nakon nekoliko dana primio sam vijest da je moja majka umrla. Tek tada sam ozbiljno molio za svoje spasenje i Bog moje majke uslišao je moju molitvu!”
“Ispovijedajte grijehe jedni drugima i molite
jedni za druge da budete ozdravljeni!
Mnogo može pravednikova
usrdna molitva!”
(Jak 5, 16)
Tekst: fra Petar Ljubičić