U Sjedinjenim Američkim Državama u Nashvilleu nalazi se jedno vojničko groblje koje potječe iz velikoga građanskog rata što se tamo vodio od 1861. do 1865. godine.
Jednoga je dana neki čovjek cvijeće sadio na grobu poginuloga vojnika. Opazio ga netko i upitao:
– Je li to možda grob tvoga sina?
– Ne – odgovori on.
– Rođaka?
– Ne.
– Pa komu onda sadite to cvijeće? – upita ovaj znatiželjno.
– Kad je buknuo rat, i ja sam bio pozvan u vojsku. Bio sam siromašan i nisam imao koga poslati u zamjenu. Tada je došao moj dobri prijatelj i pošao umjesto mene u rat. U ratu je bio teško ranjen i nakon duga bolovanja umro je. Ovo je njegov grob. Prištedio sam nešto novca za put da barem ukrasim njegov grob u znak zahvalnosti – spokojno je govorio čovjek s groblja.
Kad je to rekao, uze jednu malu daščicu i pričvrsti ju nad grobom. Na njoj je pisalo: „Ovaj je umro umjesto mene!“
Tekst: fra Petar Ljubičić