Gospa je kadra svakome izmoliti milost obraćenja
Svećenik pripovijeda kako je poznavao mladoga čovjeka koji je u lošem društvu posve propao. Izgubio je čak i dar vjere. Ipak je svaki dan ujutro i navečer molio od djetinjstva dragu molitvu: “O Gospođo moja, o Majko moja…”
Rado je posjećivao i svibanjske pobožnosti, ne iz pobožnosti, nego iz znatiželje. Tu je često čuo primjere kako je Marija ovome ili onome isprosila obraćenje. U tim prigodama nerijetko je u srcu čuo tihi glas: “Kad bi se i ja tako obratio.” No nije imao snage za to. Tada je jednom pošao na hodočašće u Brezje, Mariji Pomoćnici u Gornjoj Kranjskoj. Stao je pred milosnom slikom, koja je tako umjetnički izrađena, da gleda na svakog promatrača s koje god strane ju promatra. I tom mladiću pričini se kao da ga Marija gleda sa žarkom majčinskom ljubavlju i brigom. Pogled pogodi njegovu nutrinu.
Padne na koljena, okaje svoj grješni život i posve se obrati. Kao i mnogi drugi i on pripisuje svoje obraćenje dnevnoj molitvi: O Gospodo moja, o Majko moja!
O Gospođo moja, o Majko
moja! Tebi se sasvim prikazujem, pa
da ti se pokažem odanim, posvećujem
ti svoje oči, svoje uši, svoja usta, svoje srce,
upravo svega sebe. Kad sam, dakle sav tvoj,
o premila Majko, čuvaj me i brani kao
stvar i svojinu svoju. Amen!
Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo,
kako se još nikada nije čulo da si ikoga zapustila
koji se k tebi u zaštitu utekao, Tvoju pomoć zatražio
i Tvoj zagovor zaprosio. Tim pouzdanjem ohrabren,
utječem se i ja k tebi, Djevice djevica.
Tekst: fra Petar Ljubičić