Maksimilijan Kolbe se popravio
U Pabianicu, mjestancu istočne Poljske, u obitelji siromašnoga obrtnika Julija Kolbea odgajala je pobožna i energična majka Marija tri sina: Franju, Rajmunda i Josipa. Srednji sin Rajmund (o. Maksimilijan) bio je dječak žestok, samostalan i prilično tvrdoglav.
Jednoga dana majka, umorna od borbe s njim, reče žalosno: “O moj jadni dječače, što li će biti od tebe?”
Ove riječi, pa žalosni ton majčina govora, njezine sklopljene ruke i oči uzdignute prema nebu, učinile su na dječaka dubok dojam i izazvale tjeskobu u dječakovoj duši. Od toga trenutka dječak se posve promijenio, tvrdi njegova majka. “Zato sam ga počela pomno pratiti i opazila sam kako se često zavlači iza ormara, gdje je bio oltarić sa slikom Majke Božje.
Jednom ga nađem sasvim zanesena u molitvi. Oči su mu bile crvene od plača. Upitam ga nježno: ‘Što ti je, moj mali sine? Zašto plačeš?’
Mislila sam da je bolestan. Na moje pitanje on spusti glavu i ne odgovori ništa. Malo pričekam, a onda ću energično: ‘Moj mali, majci se mora sve kazati. Ne budi neposlušan, nego odgovori što ti je?'”
Uz obilne suze i jecaje odgovori: “Majko, kad si ono neki dan rekla da ne znaš što će biti od mene, išao sam u crkvu i pitao sam Majku Božju što će od mene biti?”
O, sretne li majke koja je svoje dijete tako odgojila da je ono u svojoj duševnoj tjeskobi otišlo majci Isusovoj da s njom razgovara.
“Majčice”, nastavi mali, “ona mi se objavila. U ruci je imala dva vijenca, bijeli i crveni, i pitala me: ‘Koji hoćeš? Bijeli znači da ćeš sačuvati čistoću duše i srca, a crveni da ćeš umrijeti mučeničkom smrću!'”
Ja sam rekao Gospi: “Biram obadva!” Ona se nasmiješi i iščezne!
On tu tajnu, taj svoj mistični doživljaj nije pripovijedao više nikada nikome. Kazao je to samo svojoj majci i to na njezinu izričitu zapovijed, a onda je šutio.
Maksimilijanova majka pripovijedala je to nakon njegove smrti i dodala: “Njegov potpuni preokret meni je bio svjedočanstvo da govori istinu.”
Čitav život Maksimilijanov bio je posvećen Mariji, a ona je bila Kraljica, majka i život njegova života. Bilo mu je deset godina kad joj je darovao svoje srce i to zauvijek.
Tekst: fra Petar Ljubičić