Natalija, desetogodišnjakinja, vratila se s jedne evangelizacije vrlo oduševljena onim što je čula. Željela je svoja iskustva podijeliti s drugima.
Kad su sjeli jesti, zamolila je svog oca da se pomoli.
Otac zlovoljan takvim upitom, odgovorio je ljutito: „Za to imaš svoju majku i tetku Ivanu, ali meni ne govori više o tome!“
„Ah, moj tata, ove večeri smo čuli kako bi svi ljudi trebali moliti i s Bogom uvijek računati, ako misle svoju dušu spasiti!“
Otac je odgovorio: „Ti idi svojim putem. Ja ću ići svojim!“
Natalija se odvažila još jednom i upitala oca: „Reci nam kamo vodi tvoj put?“
Ovo pitanje poput strijele dohvatilo je srce očevo. Uzrujan, povukao se u svoju sobu i povikao Bogu:
„Bože, želim te upoznati, objavi mi se…!“ Bog mu je uslišao molitvu.
Što bismo mi odgovorili na Natalijino pitanje?
Kojim putem idemo…?
Isus je govorio o dva puta: uskom koji vodi u život i širokom koji vodi u propast (Mt 7,13-14). Izaberimo pravi put ako želimo postići spasenje…?!
„Ovako veli Gospodin: Evo, stavljam pred vas put k životu i put k smrti!“
(Jer 21,8)
„Idemo sada u zemlju za koju obeća Gospodin: Vama ću je dati. Hajde s nama!“ (Post 10,29)
Tekst: fra Petar Ljubičić