IZ ARHIVE: Svatovi moje majke (1941.)

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Da su živi moji roditelji ove godine obilježili bi 80. godinu svoga zajedničkog života u braku. Otac Slavko rođen je 1910., umro je 1995., a mati Luca, rođena je 1921. umrla je 2007. godine. Rodili su 10 djece: šest kćeriju i 4 sina.
 
Uspomenu na svoje roditelje čuvaju sva djeca. Čuvaju sličice, različita dokumenta, neke stvari svojih roditelja. Mi djeca pored drugih uspomena na drage roditelje čuvamo i jednu fotografiju koja je nastala na sami dan njihovog vjenčanja. Vjenčali su se 12. veljače 1941, u Seonici, rodnoj župi naše majke Luce. Vjenčao ih je tadašnji seonički župnik fra Julijan Kožul. Fra Julijan je bio dobar i svet fratar koji je posebno volio našu majku.  Naša baka, mati naše majke umrla je sat vremena nakon rođenja naše majke. Radi toga je tadašnji župnik iskazivao posebne znakove pažnje prema maloj sirotoj djevojčici. Za njeno vjenčanje  svojoj maloj sirotici dao je kod majstora šustera (postolar) izraditi lijepe cipele. Te cipele je majka nosila na vjenčanju. Dobro ih se sjećam jer su se dugo čuvale u našoj kući. Bile su crne, imale su malo povišenu petu, a odmah iznad stopala imale su mali ukrasni kožni vijenčić. U tim cipelama vjenčala se i naša najstarija sestra Anđa. Za sudbinu tih svadbenih cipela više ne znam. 

Nakon samog čina vjenčanja  župnik je fotografirao svatove naših roditelja: da li sam ili je pozvao duvanjskog fotografa! Važno je da se ta fotografija sačuvala sve do naših dana i evo je pred vama. U to vrijeme rijetko se fotografiralo, a rijedak je slučaj da je netko na selu imao fotoaparat. (Prije mnogo godina dao sam izraditi presliku te fotografije i dao sam svakom bratu i sestri. Neka imaju uspomenu na svoje roditelje, ali pomislio sam neka se čuva na više mjesta -bit će sačuvano barem na jednom mjestu.

Zahvalan sam župniku za svu pažnju koju je iskazivao našoj majci. Red je na ovom mjestu zahvaliti mu i prisjetiti se ukratko toga seoničkog fratra.
        
Fra JULIJAN KOŽUL (krsnim imenom Jure) rođen je 1906. godine u Ljutom Docu (Mostarsko Blato). Pučku i srednju školu završio je na Širokom Brijegu.  Studij filozofije i teologije svršio je u Mostaru i Parizu. Za svećenika je zaređen 11. 2. 1932. u Mostaru. Na službu župnika u Seonici postavljen je 3. lipnja 1936. i na toj dužnosti ostaje do 15. svibnja 1941. Od 1941. do 1944. župnik je u Drinovcima. Od 16. svibnja 1944. do smrti 1945. vršio je službu župnika u Veljacima.

Fra Julijan je podijelio tešku sudbinu 66 svoje franjevačke  braće. Partizani su tijekom rata i odmah nakon rata dali pogubiti 66 hercegovačkih fratara. Prisjetimo se da je prvi među stradalima bio kongorski župnik fra Stjepan Naletilić. Negdje oko 10. veljače 1945. partizanski zlikovci došli su u župni dvor Veljaci i odveli fra Julijana. Ubili su ga ubrzo: ili na području Ljubuškog ili u Zagvozdu. U Zagvozdu je 2007. izvršeno otvaranje  ukopnog mjesta više fratara među kojima je  identificiran i fra Julijan Kožul. Pokopan je u fratrskoj grobnici na Širokom Brijegu. Hvala mu za svako dobro koje je učinio našoj majci i drugima. Molimo dobrog Boga neka ga nagradi vječnom radošću.

Napokon evo me ‘na fotografiji’. Već je rečeno  vrijeme i okolnosti nastanka sličice. Tko je na slici danas je teško točno pogoditi svaki lik. Vrijeme je učinilo svoje. Sjećam se kako sam svaki puta kada sam razgovaro s majkom o tom vremenu, pa i o njenom vjenčanju da ni ona nije mogla točno reći tko je tko. Davno je sve to bilo.

Na slici se vide jedni tipični duvanjski svatovi toga vremena. Upada u oči kako je svadbena družina malobrojna ( u odnosu na svatove danas!). Na slici su Vukadini iz Mandina Sela koji su došli po mladu i Vukadini iz Seonice kojem rodu pripada mlada. Vukadini su jedni i drugi. Evo još jedne napomene: Rod Vukadina je stari duvanjski rod. Mati naše majke (naša baka po majci) također je pripadala rodu seoničkih Vukadina. Naša majka rođena je u rodu Vukadina i udala se u rod Vukadina.

Središnja figura na slici je mladenka u svečanoj mladenačkoj opravi i sa novim krasnim fratrovim cipelama. Lijevo od mladenke (nama desno) je jenga (djeveruša ) Anđa, stričevka našega oca. Dalje na lijevo od nje su neke seoničke čijih imena, niti likova se ja ne sjećam. Desno od mladenke (nama lijevo) su Vukadini – Džankušići koji su došli po mladu. Prvi do mlade je Dane, Jozin otac, Danin i Antin djed. Do Dane je djed Mijo, djed ‘Prljušin’. Vjekin i Mićin pradjed. Do djeda je  Boško, Vinkov otac, Bolin djed. Do Boška je jedna ženska osoba koju ne znam. U drugom redu (s lijeva na desno) prvi stoji mladoženja, naš otac Slavko.  Vidite kako je daleko od mladenke!. Dvije ženske figure ne znam. Iznad djeda Mije i mladenke stoji mladenkin otac Tomo, naš djed, do njega je Vid, mladenkin stričević. Vid je otac Jožin i Tomislavov. Sve druge osobe na slici teško mi je identificirati.

Slika ima dokumentarnu vrijednost što se vidi svečana svatovska odora. Vide se  kod svih ‘bili opanci’. Svi su u staroj duvanjskoj nošnji. Muškarci imaju pojaseve, bijele košulje i oplećak (prsluk, đile). Svaki muškarac ima kapu. Gledajte samo kako je mlada nakićena. Ukrasni pojas kojeg nosi mlada  – srebrne papte još se čuvaju u obitelji. 

Tekst je malo podugačak, ali vrijedilo se malo podsjetiti na vrijeme prije 80 godina.

Ante Vukadin – Ćipa