IZ ARHIVE: Ispred Paškine kuće

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Ova slika ispred Paškine kuće nastala je prije skoro 45 godina oko podne, a godišnje doba na znamo, no sudeći po odjeći većine modela na ovoj Perinoj slici bila je ili jesen ili proljeće, jer ljeti u podne nitko ne bi nosio jaknu ni džemper, pa ni pokojna Lučuša, Paškina žena, koja je povirila iz kuće da vidi čemu se to njezin Vinko (onaj s rukom iznad lica, da mu sunce ne dere u oči), Pere sa šarafcingerom i Ivan Lukin s rukom na ćukinoj nozi smiju.

Jedini od mlade četvorke koju Lučuša promatra, a koji misli o nečem ozbiljnom, je mirni ćuko.

O Peri i Ivanu je već bilo riječi na ovoj našoj stranici, dok je pok. Vinko nekoliko puta spomenut, pa za podsjećanje:

Vinko je bio inovativni i talentirani tehničar koji je sve uređaje, počevši od radija, preko televizira, pa do kućanskih aparata, rastavljao, popravljao i ponovo sastavljao, a da ne bi bilo viška dijelova. Kad bi se nešto pokvarilo netko od djece bi otrčao do Paškine kuće, upitao je li Vinko tamo i zamolio ga da što je moguće  prije navrati i popravi ono što nije htjelo funkcionirati.

Jednom je Vinko  napravio  i ilegalnu, kontrarevolucionarnu radio stanicu u pojati svoga ćaće, a njeno ime je glasilo „Radio stanica Paškina klanica“. Program je se emitirao nekoliko tjedana, mlađarija je se zezala, Baja je guslio, a milicija u plavim uniformama i u fići je panično tražila odakle neprijatelj podriva temelje vladavine radničke klase.  Nakon otkrivanja stanica je pod hitno zatvorena, a Vinko je dobio nekakvu kaznu.

Malo kasnije je odselio u Ameriku gdje je nastavio uspješno se baviti tehnikom, ali u kojem obliku ne znam, pa neću izmišljati. Prije nekoliko godina je se taj marljivi Mandoseljan razbolio i umro je relativno mlad a iza njega ostala je supruga i nekoliko djece koja su čini mi se već odrasla.

Pok. Lučuša, Vinkova mater, je bila domaćica u kući s televizorom. Početkom sedamdesetih, kratko nakon dolaska struje, je u našem selu bilo ukupno dva televizora – jedan u Paške na zapadu, drugi u Šćete na istoku sela, pa bi uvečer, posebno ako je bila kakva utakmica ili ako je se Mate Parlov borio za nekakvu medalju ili titulu, te dvije kuće bile pune drugih Mandoseljana koji bi posjedali po podu i gledali u pokretne slike.

Blago Vukadin