IN MEMORIAM: Luko Paljetak
(19.08.1943. – 12.05.2024.)
U žrvnju vremena što nas postupno melje, zaboravljamo na dane i godine, a one na krilima naše zauzetosti svim i svačim samo lete. No, dokle god smo živi, u našem arhivu, zvanom memorija, otisnuti su događaji i čim ih mišlju taknemo, ožive. Posebice oni, koje smo emotivnije živjeli i doživjeli.
Oni koji pišu znaju, da se čovjek osjeća zadovoljno kad dovrši rukopis što ga kani ukoričiti. Dotada nije nikoga trebao, sve je ovisilo o njemu i stoga je njegovo zadovoljstvo potpuno.
A onda se malo uzvrti, tražeći recenzenta, izdavača i sve drugo – potrebito da knjiga ugleda svjetlo dana. Tako sam i ja početkom veljače 2023. godine imao u glavi dva-tri moguća recenzenta, da napišu koju riječ o mojoj zbirci haiku pjesama “Treptaj u naručju”. Budući da je gospodin Luko Paljetak pored dječje poezije, poezije za odrasle pisao i hauku, odlučio sam prvo njega kontaktirati. I tako u kasnim popodnevnim satima 5. veljače 2023. nazovem ga. Javi se on, a ja ga najprije upitah za zdravlje i raspoloženje pa potom nastavih: „Gosparu Luko, zamolio bih Vas da mi napišete nekoliko rečenica za moju zbirku haiku pjesama.” On kaže: „Mjesec dana sam zauzet, rado ću to učiniti, pošaljite mi rukopis poštom nakon mjesec dana.” Ne dam se lako smesti pa velim: „Ako doista nije problem, ja bih poslao odmah, a Vi ćete riješiti kad stignete, nema nikakve žurbe.” On mi dade adresu i ja poslah rukopis poštom.
Odmah zaključim da gospar Paljetak, kao i Tonko Marojević i neki drugi stariji pisci i pjesnici ne koriste računalo, već se služe pisaćim strojem. Kasnije ću vidjeti u dokumentarcu, posvećenome njemu, kako s dva kažiprsta kucka po tipkama pisaćeg stroja u svom stanu u Dubrovniku.
Prošao jedan mjesec, prošla su dva. Pomislim: možda je čovjek bolestan, polako… I kad je treći bio na izmaku, šetajući oko Jaruna, uzmem mobitel i nazovem ga. Javi se živahno, a ja velim: „Nazvao sam Vas samo da provjerim mogu li računati na Vašu recenziju.” A on će onako po dubrovački: „Norovno, malo sam bio izvan groda pa se oteglo s time, ali upravo sam uzeo Vaš rukopis u ruke, poslat ću Vam svoje mišljenje za nekoliko dana.” I doista, za nekoliko dana stiže velika kuverta s mojim tekstom, recenzijom i popratnim pisamcem, koje ću ovdje priložiti, ali i navesti jer je u originalu možda slabije čitljivo.
Dubrovnik, 5. V. 2023.
Dragi prijatelju Ante,
Našao sam napokon dovoljno vremena i pročitao Vaše haiku. Šaljem Vam nekoliko svojih razmišljanja o njima i haiku poeziji uopće. Nadam se da će Vam poslužiti za knjigu ili tome slično.
Želeći Vam svako dobro, srdačno Vas pozdravljam.
Luko Paljetak
Naravno, tko bi tada i mogao pomisliti da će naš gospar Luko otići na drugu obalu, gotovo doslovno, za godinu dana, tj. 12. svibnja 2024. Pozvao je Svevišnji ovoga dragog čovjeka, pjesnika, prevodtelja i akademika u svoje visine. Prije njega, pred nekoliko godina, otišla je supruga pa je i to možda ubrzalo odlazak.
Da još jednom, sada, evo, kratkim tekstom kažem: zbogom dragi čovječe. Adio gosparu! Neka Te dragi Bog uvede u svoja svijetla prostranstva i neka Ti daruje vječni mir. Počivao u miru Božjem!
Ante Šarac