Dragi štioci moji, normalno je, jelde?, da smo nas tri pajdaša za nekoliko jutara komentirali nedavne izbore u rodnim nam rvackim pokrajinama Ercegovini i Bosni. Reko ja jedno jutri njima dvojici:
-Ljudi, izgleda da je drug Zoran u svojim nastupima posto Marijan, kako mu je baba dala ime kad ga je tajno krstila. Ne daj Bože da zaboravim šta je sve govorio i radio (Rvacka je slučajna država, HOS-ove nadgrobne spomenike triba bacit tamo negdje; uveo je ćirilicu u Vukovar a 1. srpnja 2013. i Rvacku u Euniju, iz ureda rvackog presjednika izbacio je sve biste rvacki velikana…), ali ono što u zadnje vrime govori o Rvatima u BiH mi se sviđa. Njegova rečenica da je Rvatima u BiH, u nedavnim izborima, umisto smrtne presude izrečena doživotna robija, posebno mi se svidila. Ali ja bi nadodo da je se našoj subraći u BiH to dogodilo kad je ukinuta HR Erceg Bosna, kad je potpisan Vašinktonski sporazum i, konačno, kad je potpisan Dejtonski sporazum… Općenito, uz sve zasluge, Tuđmanova politika prema Rvatima iz BiH, onima koji su najviše mrtvih dali za nastanak Republike Rvacke, bila je pogubna onoliko kolik i politika zaštitnika Titoslavije. Svi ti gubernatori u BiH nastojali su i nastoje sačuvat u BiH ono što je propalo u Jugi. Ni ovaj sadašnji svicki a švapski lutoran (rvacki naziv za Luterove pristaše) nije nam puno pomogo nekakvim svojim noćnim dekretima dok su se brojali i naštimavali glasovi izišli birača. Lutoran reče u Večernjaku od 8. listopada 2022. da on zna šta znači bit manjina, jer je on kao protestant manjina među katolicima iz Bavarske, di navodno živi kad nije u Sarajevu, ali i da je, općenito, za ukidanje granica među državama. Čini mi se da za njega, kao i za mnoge evropske protestante, još uvik nije pristo sramotni tridesetogodišnji rat između katolika i protestanata.
-Jadna BiH i ljudi koji u njoj žive – kum Mate će. – Nema u njoj mira dok se iz nje ne iščupa, kako je ti Bariša zoveš, vlahosrpska Krvavica. Ona, nažalost sve više dobiva obilježja državice uz potporu međunarodni mešetara. To dobro znaju njihovi visoki, zapravo moralno i politički niski, dobro plaćeni poslušnici. Nije se lako odreć misečne plaće od 25 tisuća eura, ljudi moji, šta vam je.
-Nažalost, Rvatima u BiH, nisu samo krivi ti međunarodni bezdušnici, nego i rvacka politika iz Zagreba i Mostara, a i sam naš narod koji im je dopustio da se tako odnose prema onima koji su obnovili Rvacku i koji su još uvik željni slobode i demokracije u svojoj državi – rodijak Iko će.
Konobarica, koja nas je, radeć svoj poso, slušala uteče nam se u razgovor: – Da se oni brinu o našem narodu, ja bi radila u struci u svom Travniku, a ne kao konobarica ovde u Zagrebu. Još sam i dobro prošla jer nisam završila kao sluškinja evropske pokvarene kreme, kao mnogi mladi Rvati i Rvatice.
-Dobro mala govori – ja ću. -Naši vlastodršci vladaju u skladu s onom narodnom: u se, na se i poda se. Slučaj INA i sve što se u njoj i oko nje događalo i događa najcjelovitija je slika vlasti u Rvata. Serenader je davno reko: drpaj stari koliko možeš, ko zna dokle će ovo (država Rvacka) trajat. Zar mislite, prijatelji moji, da oni koji su raskopavali i raskopavaju INU, ne znaju da na takav način razvaljuju i državu Rvacku? Znaju itekako, zato to i rade. Za njih je blago reć da su kriminalci. Oni su nasilnici nad našom sadašnjošću i rušitelji naše budućnosti. Ne panu li oni (Euron) koji kažu da mogu što god hoće, zbog INE, Agrokora, Plive… i suvezluka s vlahosrbima, past će, propast će, naša država, virujte mi.
-Tako je Bariša – kum Mate će. -Njijovi miljenici su oni koje smo u ratu pobjedili. Vučić, Porfirije, Pupavac… , sve je to ista četnička bagra. Niki dan je Euronova vlast zabranila Vučićevo orgijanje po Rvackoj, da bi ovih dana dopustili zakletom nepretelju Rvata, grimiznom četniku Porfiriju, da po svetom vukovarskom tlu svoju bradurinu vuca. Ne mogu virovat da će to oni, koji su branili od četnika Vukovar, mirno gledat. Nije sramota svu tu četničku svitu opkolit i iz Rvacke protjerat. Vukovarci, ne bojte se rvacke policije, nego srpske i jugoslavenske milicije. Rođaci i prijatelji moji, ima li ijedna želja četnikolikog Pupavca a da mu je Euronova vlada nije ispunila? Prođite kroz Liku, pa ćete vidit kako se ove godine naveliko četničke kuće obnavljaju.
-Jadni ti smo mi i naš narod s ovakvim vođama i u RH i u BiH, prijatelji moji – rodijak Iko će. – Nema naroda na svitu koji toliko zna šutit i trpit kao naš narod. Tzv. rvacka šutnja nam je toliko zla kroz povist nanila, a mi je se nikako otarasit. Bože sveti, jaki i dragi smiluj nam se i spasi nas od Euronovih vanjskih i unutarnjih nepretelja Rvata i Rvacke!
-To rodijače Iko, samo nam Bog može pomoći. Zato mu se još srčanije pomolimo ovih dana kad budemo obilazili grobove onih priko kojih nas je Bog stvorio.
-Neka nam Bog pomogne i oprosti grije – Iko će.
-Kome Iko – susjed Prilivoda će dok je nezvan prilazio našem stolu.
Iko će: – Najprije tebi, susjede, jer se nikako nemereš odreć onog svog doušničkog posla koji si radio i u onoj, nama tuđoj, kao i u ovoj našoj državi. Čuo sam kako okolo pričaš kako mi svako jutro samo tračamo, da smo lažni branitelji, da ništa korisno nismo učinili ni za Rvate, ni za Rvacku… Kako te nije sram i stra od Boga, ratni profiteru jedan. Dok smo mi držali, najprije po naselju pa po bojišnici, straže s lovačkom puškom i podikojim pištoljčićem, ti si čeko u skloništu, pod ženinom suknjom, kad će uzbuna pristat.
-Šta ti je Iko? To je neko na mene nalago. Zar vam ja nisam donosio na prvu crtu cigarete i piće?
Iko će: – Donosio si i kalašnjikove i našoj vojsci ih masno prodavo, sram te bilo. Oćeš li da ovim ljudima kažem šta si još radio? Moreš svoju spomenicu i braniteljsku iskaznicu svezat mačku za rep.
-Čekaj malo Iko – susjed će.
-Nemam šta čekat. Da više nisi sio za naš stol. Mi nismo tvoje, niti ti naše društvo. Ajmo se, ljudi, razlazit.
Susjed je osto ko ukopan, isprid kafića, a ja sam, dok smo se razilazili, reko: – Danas smo se dosta jedan drugom izjadali. Drugo jutro ćemo pokušat ljudikat o nečem veselijem, ako se slažete?
-Može Bariša – uglas rekoše moji prijatelji.
Zageb, 15. listopada 2022. B a r i š a