B I S E R I (?)
Štioci moji, u ovom tekstu ću vam pokušat opisat barem neke „bisere“ koje sam uočio od prošlog broja, dvobroja, dragi nam Ognjišta. Bez obzira što ste o ovome o čemu ću ja pisati već, možda, nešto čuli ili pročitali, i ja ću nešto reći jer je to što nam se događa izuzetno važno za našu budućnost i budućnost naših potomaka.
Prvo što mi je zapelo za oko je tekst u Jutarnjem od 14. 01. 2024., u kojem švicarska i rvacka novinarka razotkrivaju kako se uoči svake sride, obnoć, u dogovoru našeg Đavlinovića i njihovog nadležnog ministra, tzv. migranti i militanti avionom dovoze na zagrebački aerodrom, di ih se registrira i daje pismena propusnica za nesmetano kolanje po Rvackoj. Ako je to časan poso, zašto ga rade obnoć? Jadna ti je država Rvacka koju štiti bivši, a možda i sadašnji, kosovac. Da tom brzinom, kojom tim noćnim ticama daju papire za boravak u Rvackoj, daju domovnice, putovnice i osobne Rvatima i njihovim potomcima iz južne Merike, danas bi nas bilo na biračkom popisu više od pet milijuna. Rvatima iz južne Merike se sustavno desetljećima onemogućava dobivanje rvackog državljanstva, a militantima se to nudi. Nedavno sam na televiziji čuo da na cilom južnoameričko teritoriju država Rvacka ima samo jednu ambasadu i dva konzulata. Zar je to slučajno? Je li ministar Grlica, možda, zbog toga ovih predizbornih dana tamo išo da pronađe prostorije za još koji konzulat, saznat ćemo kad prođu izbori.
Drugo od čega me srce boli je ono što nam Bradaševićeva jugočetnička svita radi po Zagrebu: postavljaju, u zemlju ukopavaju, betonske ploče na kojima su ispisana imena i prezimena po antihrvatstvu poznatih likova, a nazive rvacki velikana s ulica i ustanova brišu. Otkud im tolika rabrost, kako neko od građana ne reagira kad to vidi? Očito je da to rade kad je mrak.
Treći „biser“, koji me je šokiro je saznanje da su budući pravnici s Pravnog fakulteta u Zagrebu išli u Beograd na izlet i „usput“ obišli grob u kojem, navodno, počiva Franc Ambrož, krsnim imenom, iliti pseudonimom, Josip Broz, ubojica svickog kalibra, deseti po broju ubijeni na cilom svitu. Čiji su se to sinovi i ćeri zaželili jugočetničkog bratstva i jedinstva, lako je odgonetnuti.
Ali, za bratstvom i jedinstvom sa Srbaljima čezne i selektor naše vaterpolo reprezentacije, Tukac. On je uoči evropskog prvenstva, koje se je zbivalo u Rvackoj, vodio naše vaterpoliste na pripreme u Beograd. Je li mu to preporučio onaj bez čije pameti on ne bi postigo svoje uspjehe, srebreni u Evropi i zlatni na svitu, veliki stručnjak i veliki jugoslaven Rudić. Zašto se niko od igrača nije pobunio protiv takvih priprema? Ali zagrebačka i rvacka jugočetnička vlast nije zbog toga odbila organizirati svečani doček najbolji vaterpolista na svitu, nego radi toga što ih je bili strah prosvjeda, povika, rvacki nacionalni zastava – pobune protiv vlasti koja vlada Zagrebom i Državom. Skromnim novčanim nagradama igračima neće nikad saprati svoj prljavi antirvacki obraz ni sramotu građana grada Zagreba.
Sljedeći „biser“, koji sam uočio čitajući Jutarnji od 2. ožujka 2024. je vist da je sedam proizvođača vina graševina iz Slavonije poslalo uzorke svoji vina na „stručnu“ analizu ni manje ni više nego u Srbiju, u grad Pančevo. Nazdravlje! Međutim, Srbi nisu imali milosti prema njima: šest uzoraka graševine su proglasili patvorenim, građenicom, a samo jedan uzorak čistim prirodnim proizvodom. Reko sam: onima koji su svoje vino poslali na analizu u Pančevo, vjerojatno, Srbi nisu nikoga ubili ili kuću zapalili u Rvackom obrambenom ratu.
Ni naši Istrani nisu manje širokogrudniji od Slavonaca. Godinama su dopuštali Slovencima da uz naše more nelegalno prave svoje kuće i kućice, pa kad im je to prikipilo, traže pomoć države Rvacke, koju, nažalost, mnogi tzv. Istrijani ni ne vole. Da vole, ne bi dopustili da se ovih dana osniva nekakav klub navijača beogradskog Partizana, čuj Armado!, za područje Istre i Kvarnera, kako je na Novoj televiziji reko izvjesni zelembać, Refik Kozić, vjerojatno bivši oficir JNA. O jadna Istro s četničkim ograncima u Puli, Rovinju, Umagu… i s priko tri tisuće protuzakoniti domovnica Srbima iz Srbije za vrime Rvackog obrambenog rata. Tako mi reče nekadašnji naš inspektor za upravni nadzor.
Biser je, ali pravi a ne lažni, kao ovi koje sam ranije spomenuo, da se u Nogometnom klubu Dinamo 10. ožujka 2024. dogodio priokret. Srušena je jugokomunistička masonska vlast a upravu Dinama je priuzela rvacka vlast na čelu s legendarnim, masonerijom ne zaraženim, nadam se, Velimirom Zajecom. S vlasti je moro otići stari 24-godišnji presjednik Dinama, Barišić, Mumija, kako su ga navijači zvali, jedan od šest utemeljitelja prve velike masonske lože u Rvackoj i štićenik kriminalca i kagebeovca Borisa Gregorića. Ni Đavlinovićeve prjetnje „slomljenim rukama“ nisu uplašile navijače i prijatelje Modrih. Oj Diname bil si prvi u dolasku pravih Rvata na vlast u Rvackoj nogometnoj ligi, u kojoj samo Rvati mogu suditi rvackim klubovima. Čuješ li čudnovati Kustiću; ne sramoti rvacki narod stranim sucima.
Ne samo na sportskom, nego i na svim drugim društvenim područjima moramo djelovati da bi država Rvacka pristala biti erar, nešto što je svačije i ničije. Poznati trostruki proboj jugočetnika ušo je u sve pore našeg života. Nismo dopustili četničku i jugoslavensku okupaciju izvana ali jesmo iznutra. Tu istinu, veliki problem, moramo priznati da bi ga počeli rješavati. To stanje iznutra najbolje je nedavno ilustriro skup desetak antirvacki stranaka i strančica na Trgu sv. Marka. Oprosti im sveti imenjače moj. Euronovo imenovanje Ivana Turudića za državnog tužitelja, odvjetnika, kao i kriminalno ponašanje nekih Euronovih sluga, uzrokom je da je se iz prosvjednika satima po svetom Trgu razlivao antirvacki gnjoj.
Vjerojatno je i prosvjed crvenih, žutih i zelenih, a zapravo crnih (vrag je crn) vragova, kako su se sami nazvali, utjeco na to da Euron donese odluku da se ide na izbore za Sabor pet miseci prije nego mu ističe četverogodišnji mandat.
Kroz skore izbore opet ćemo se razvrstati na strane, ne na stranke, rvacku i antirvacku stranu. Oni između će se lako, kao i uvik, prikloniti pobjednicima. A pobjednika će odrediti oni koji ne iziđu na izbore ako takvih bude šezdesetak posto. Zato, dragi štioci moji, prijatelji moji, na dan izbora nemojte ostati kod kuće, nego iziđite na izbore i zaokružite manje zlo po vašoj procjeni. Po mojoj današnjoj procjeni najmanje je zlo Domovinski pokret. Nadam se da tamo nije ostalo puno Škorinih udbaša. Molim Boga i virujem da nam prosvjednici s imenjakova trga neće oteti vlast kao ni zadržati je Plenković i Pupavac. Hrvati iz HDZ- a ponovo su na ispitu zrelosti, kao i svi drugi domoljubi i rodoljubi. Neka nas sve ujedini spoznaja da je vrime za nevrime prema zlu ma s čije god strane ono dolazilo.
U sječnju 1993. na jednoj konferenciji za tisak, kao urednik Tomislava, pito sam Tuđmana: Predsjedniče, zašto moramo oslobađati oslobođeno, braniti obranjeno, dokazivati dokazano? Odgovor na ovaj moj upit telefonom mi je iz Kanade reko moj prijatelj Maslać, a glasio je: Prijatelju, ako želimo opstati i časno trajati, mi moramo uvjek moći ispočetka. A to ne možemo bez Božje pomoći, reko sam. Zato vapiijem: Uskrsli Isuse, daj da tvoja muka, smrt i uskrsnuće budu na spas rvackog naroda i države. Šapni nam priko svog Duva kako se obranit od vanjskog i unutarnjeg napasnika, molimo te!
Zagreb, 18. ožujka 2024. B A R I Š A