Uvod
U predhodnom članku serijala o duvanjskoj biskupiji na portalu “Mandino Selo” iznio sam natuknicu da se rimski grad Delmis treba tražiti izvan duvanjskog kraja. Ne ulazi se u pitanje gdje se nalazio predrimski glavni grad Delmata Delmion za kojega Mate Puljak prvi objavio da se nalazio u Imotskom polju a ne u Duvnu. U članku se ne raspravlja o gradu Delmionu već o rimskom gradu Delmisu. Kao i u predhodnim člancima i u ovome nedostaju navodi izvora i fusnota koje će biti objavljene u integralnom izdanju.
Suvremena historiografija teško se oslobađa sudova koji grad Delmis smještavaju u Duvno. Uz to se u literaturi prostor rimskog municipija Delminensium ograničava na duvanjski kraj. Takvom ograničavanju se, uz ostale izvore, suprotstavlja natpis sa Triljskog mosta iz 184.godine. Time otvara mogućnost da se grad Delmis može tražiti i izvan Duvanjskog kraja. U fokusu ovoga članka stoji samo Triljski natpis. U idućem članku skicirati ću hipotezu da se Delmis nalazio u Imotskoj krajini. Kao hobipovjesničar mogu samo prstom ukazivati na ono što struka po meni očito ne želi vidjeti. No, konačni sud mogu donijeti samo povjesničari.
Natpis sa Triljskog mosta iz 184. godine
U rimskom vremenu Trilj je imao tri mosta. Preko srednjeg, koji se nalazio 100 metara nizvodno od današnjeg, odvijao se premet magistralne ceste od Salone preko Trilja, Imotske krajine i Narone do Konstantinopola. Oko 400 metara uzvodno od današnjeg mosta, na položaju Mali Drinić, nalazio se treći most preko kojega se odvijao promet magistralne ceste od Salona preko Trilja i Duvna u današnju Bosnu.
Natpis sa srednjeg Triljskog mosta otkriva da je most bio ruševan od starosti te da je 184. godine obnovljen na trošak i radom stanovnika Novensibus, Delminensibus, Riditis”. Nije izričito navedeno da je riječ o municipijima (općinama). Stoga bi se moglo pomisliti da nisu svi stanovnici ova tri municipija bili obavezni sudjelovati u obnovi mosta, već samo stanovnici civitates (gradova) odnosno vici (naselja) smještenih u zoni magistralne ceste Salona–Konstantinopol. Dakle stanovnici naseljenih mjesta Novae, Delmis i Rider
Dok većina povjesničara grad Novae smještava u Runoviće smatram da se taj ima tražiti na potezu Klobuk–Runovići. U svakom slučaju u današnjoj Hercegovini. Pri tome ne sporim da su granice municipija Novae dopirale do na domak Runovića. Stoga Runovići u kontekstu ovaga rada može ostati kao orjentir. Stariji povjesničari su Riditis povezivali sa municipijem Riditae kod Šibenika. U novije vrijeme se uočava opravdana revizija toga stava te se Riditis sa triljskog natpisa povezuje sa prostorom Riditis. Riječ je o Zamosoru, dakle prostoru Zadvarje–Trilj–Lovreć. Prema gotovo jednoglasnom stavu u literaturi iza grada/municipija Delmis krije se Duvno i isključivo Duvanjski kraj. Po meni predmetni izvor sili na revidiranje toga stava poput starijeg glede Riditis.
Do revidiranja stava glede smještavanja Riditisa iz predmetnog izvora su činjenice da municipij Riditae kod Šibenika nema veze sa triljskim mostom i da se drugim izvorima može dokazati postojanje mikroregije Riditis u Zamosoru. Isto vrijedi za Delminensibus. Naime, Duvno nema nikakve veze sa ovdje predmetnim mostom jer magistralna cesta Salona–Trilj–Duvno nije prometovala preko toga mosta, već onoga na položaju Mali Drinić. Zašto bi dakle „Duvnjaci“ participirali u popravku mosta s kojim veze nisu imali? Time više, jer ni ostale zajednice koje su obitavale u zoni magistralne ceste na potezu Trilj–Duvno nisu sudjelovale u popravku srednjeg triljskog mosta. Konačno isti izvor koji otkriva postojanje mikroregije Riditis u Zamosoru otkriva i postojanje mikroregije Delmiense u Zabiokovlju.
Izvor prema logičnom geografskom redosljedu Delminensibus nedvojbeno smještava između mjesta Nove i Riditis uz magistralnu cestu Salona–Narona, dakle između Runovica i Lovreća. Stoga se natpis nipošto ne može povezivati sa Duvnom i Duvanjskim krajem. Prema tome i Triljski natpis otkriva da je municipij Delminensium zapremao i dio Imotske krajine. Slijedom toga je opravdano grad Delmis čiji stanovnici su sudjelovali u popravku Triljskog mosta tražiti u zoni rimske magistralne ceste Salona–Narona na potezu Lovreć–Runovići.
Duvno – rimski grad Bistua Vetus
Na rimskoj magistralnoj cesti Salona–Bosna Tabula Peutingeriana stavlja naselje Bistue Vetus (Stara Bistua) koje Kozmografija Anonimnog Ravenjanina predstavlja kao grad (civitas). Tabula Peutingeriana bilježi da je Bistue Vetus 53 rimskih milja (78,5 km) udaljena od Salone. U selu Renići pronađeni miljokazi sa te trase označavaju udaljenosto od Renića/Kazaginca do Salone od 34 rimske milje (50 km.), drugi od 35 rimskih milja (51,5 km). Prema tome se Bistue Vetus ima tražiti 28,5 km odnosno 30 km dalje od Renića/Kazaginca. Ta udaljenost egzaktno odgovara udaljenosti od zone Renići/Kazaginac do Duvna i nedvojbeno smještava Bistue Vetus u Duvno.
Da je Bistue Vetus bio značajni grad svjedoče rimski nalazi na lokalitetima Crkvina i Karaula u Duvnu. Tamo su otkriveni temelji svetišta (hrama), foruma i gradske uprave te termalnog javnog kupatila. To svjedoči o značaju antičkog grada Bistue Vetus, današnjeg Duvna. Šteta što rezultati istraživanja koje je tijekom 2000 vodio Konzervatorski odjel iz Splita nisu objelodanjeni. Ne baca li to možda sumlju da struka nešto krije?
Zaključak
Triljski natpis nedvojbeno otkriva da je municipij Delminensium zapremao i dio Imotske krajine. Tabula Peutingeriana i miljokazi iz zone Renića ne ostavljaju nikakvu sumlju da se u Duvnu nije nalazio grad Delmis, već da se u Duvnu nalazio grad Bistue Vetus. Stoga je potrebno punuditi novo riješenje smještavanja grada Delmisa. Grad se na temelju nove spoznaje ne mora nužno tražiti u Duvanjskom kraju, već i na Prekozavelimskim prostorom u Zabiokovlju.
O tajanstvenom gradu Delmisu, antičkoj crkvenoj župi „Delminense” i Bisteonskoj biskupiju biti će, ako Bog da, više riječi u idućem članku.
Poljica Imotska, 04.02.2026.
Ivan Lozo