BUKOVICA
Čuići su podrijetlom najvjerojatnije iz Imotske krajine. Prije 1686. živjeli se u Zadvarju iznad Omiša (Čuvići). Te su godine prešli u Proložac, a onda i u neka druga imotska sela, osobito u župu Podbablje. U Bukovicu su doselili do 1768. godine, a u istovrijeme ih nalazimo u Viru pokraj Posušja. Nema naznaka da bi Čuića bilo u Livnu ili Kupresu, ali ih zato ima u Bosni, u blizini Fojnice i Komušine. U 19. stoljeću ima ih u okolici Rakovice u Lici. Nije jasno jesu li u nekom srodstvu s duvanjskim Čuićima.
Dilberi su u Bukovici barem od 1735. godine do danas. Biskup Blašković odsjeo je naime 1735. u kući Nikole Dilberovića u Bukovici. Dilbere ne spominju ni A. Soldo u Sinju ni V. Vrčić u Imotskom. To bi moglo značiti ili da se iz Duvna nikada nisu selili, ili pak da su promijenili prezime. U svakom slučaju, Dilberi su staro duvanjsko pleme. Iz Duvna se nisu selili ni u Livno ni na Kupres. Rod su vjerojatno s Dilberima u duvanjskim selima Podgaju i Eminovu Selu, a nije jasno imaju li rodbinske veze s Dilberima u jajačkom kraju.
Klarići su nastali od Mijatovića, koji u Bukovici žive barem od 1741. godine. Danas Mijatovića (od kojih su nastali i rodovi Petrovići i Kukići) više u Bukovici nema, dok Klarića i Petrovića ima. Klarići ne mogu imati rodbinske veze s Klarićima iz Imotskoga i Cetinske krajine, jer je jasno da potječu od bukovičkih Mijatovića. Odakle su pak doselili Mijatovići nije jasno. Možda su i oni nakon 1687. ostali u Duvnu i nisu se uopće selili?
Kukići također potječu od bukovičkih Mijatovića i za njih se može reći isto ono što i za Klariće.
Ledušići nisu živjeli u Bukovici do 1768. (barem ne pod tim prezimenom). Prvi put se prezime Ledušić spominje u matici umrlih 1857. godine: tada je preminula Iva Protuđer rođ. Ledušić u 70. god. života. Po svemu sudeći i Ledušići su promijenili prezime u matronim. Kako su se prije prezivali teško je dokučiti. Ne izgleda mi strano rješenje da su se prije prezivali upravo Protuđerima, kako zaključuje A. Ivanković.
Izvor: Robert Jolić: Život i smrt u Duvnu, 2005.
Foto: Ivica Šarac