Naziv planine Malovan (1828. metara), ispod koje se u općini Kupres nalaze istoimena naselja Donji i Gornji Malovan, sastoji se od balkanskog turcizma arapskog podrijetla mal sa značenjem «imetak, roba, blago, stoka» i hipokorističkog dometka –ovan, koji se dodaje na jednosložne osnove kao što su primjerice: Mil + ovan, Rad + ovan, Njeg + ovan i slično. U govoru dinarskih stočara riječ se mal često koristi: živi mal = domaće životinje uopće, krupni mal = goveda i konji, sitni mal = ovce i koze. Dakle, i planina i naselje Malovan ustvari su prostori za uzgoj stoke.
Istovjetan odnos planina-selo postoji i u Lici; nedaleko od Gračaca ispod planine Malovan nalazi se naselje Malovan s istoimenom željezničkom postajom na pruzi Split-Zagreb.
Ovo je i prigoda podsjetiti da su upravo za planinu Malovan vezana i zbivanja u jednoj od najljepših hrvatskih balada, u baladi Šujičkinja Mara. Naime, lijepu su čobanicu Maru iz Šujice (danas naselje u općini Toimislavgrad), koja je napasala stado na planini Malovan, zavoljela braća Jakšići, Niko i Pero. Ona im je predložila da trče s podnožja planine, a bit će draga onome koji prvi stigne do nje. Braća su od naporna trčanja upravo pred djevojkom izdahnula, nakon čega je i Mara umire od goleme tuge za njima.
U velikoj seobi hercegbosanskog katoličkog življa u Hrvace pokraj Sinja stigli su i dosljenici koji su prema mjestu doseljenja dobili prezime Malovan. Inače, još je nekoliko hrvatačkih rodova dobilo prezime prema mjestu doseljenja: Bošnjak (Bosna), Doljanin (Doljani pokraj Jablanice), Guberac (Guber pokraj Livna), Vrdoljak (iz Vrdola, danas imotske župe: Slivno, Krstatice, Rašćane i Župa Biokovska), Sović (Sovići pokraj Jablanice), Kuprešanin (Kupres).
Što se tiče hrvatačkih Malovana, u spisima općeg providura A. Molina iz 1689. godine sačuvan je popis 24 obitelji koje je u Hrvace doveo harambaša Mijo Mušterić, među kojima je i obitelj Petra Cvitka Malovana. On je kao pripadnik Mušterićeve banderije i sam doveo 13 obitelji sa 70 osoba, od čega ih je 30 bilo sposobnih za vojsku, pa im je uspio pribaviti predjele Borić i Međe preko rijeke Cetine, između Bitelića i planine Prologa, što i danas pripadaju Hrvacima. Tu se smjestili i neki od Mušterića i kasnije pridošlih Lovrića, a podignute su i hrvatačke staje. Dakle, Malovani su najprije bili stanovnici Vrdova, a tek kasnije će se spustiti u Hrvace
Malovani nisu zabilježeni u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine, a petnaestak godina kasnije u Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) u Hrvacima su u sklopu banderije harambaše Grgura Cvitkovića upisane dvije obitelji s ovim prezimenom: Ivana i Stipana Malovana. Kako tada u tom dokumentu nema više Kuprešanina (Grgur pokojnog Filipa) upisanih u Hrvacima u zemljišniku iz 1709. godine, moguće je da općenitiji naziv tog doseljenika s kupreške visoravni, koristio se izvjesno vrijeme i zamijenjen s preciznijim Malovan.
U Stanju duša župe Hrvace iz 1839. godine upisano je pet obitelji Malovan s domaćinima: Jurom (1779-1843), Franom (1798-1852), Stipanom (1781-1864), Matijom (1813-1839) i Josipom (1795-1863). U drugoj polovici 19. stoljeća broj Malovanih obitelji u Hrvacima je povećan na sedam: trojica sinova već spomenutog Frane: Jakov (35 godina), neoženjeni Ante (40) i Ivan zvani Ikić (46) s 5 članova; iza Matija (Mate) ostala je njegova udovica Matija (35) s 3 člana; Josipa (Jozu) naslijedio je sin neobična imena Paca (?) (50) s 4 člana; iza Stipana ostao je sin Šimun (50) s 4 člana, te Jure pokojnog Ante (20).
Danas u Hrvacima živi 7 obitelji s 37 duša, u Splitu (3, 10), Sinju (1, 2), Kninu (1, 4), dakle u Hrvatskoj je 12 obitelji i 53 osobe s prezimenom Malovan hrvatačkih korijena. Što se pak inozemstva tiče, dvije obitelji s 6 članova žive u Njemačkoj, te jedna četveročlana u Australiji.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.