ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Mokronoge

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Ekonim je složenica od pridjeva mokro i imenice noge.

 
Pridjev mokar, -ra –ro označuje ono što je natopljeno vodom, zasićeno vlagom. Slično glasi u mnogim jezicima: ruski mokryj, poljski mokry, u latvaskom pak slična riječ maknyne znači blatnjavo, kaljavo.

 
Onodobno je duvanjski učitelj Stojan Rubić (1877 – 1904) zapisao narodn predaju o postanju naziva Mokronoge. „Veli se da je ovo selo nazvano tako, što je bilo prije vrilo do vrila, te niko nij moga doć’ iz polja u selo da ne bi barem malo ugazijo.“ Da su hodoljupčeve noge gotovo morale postati mokre, naslućuje se i iz onoga što je zapisao fra Petar Bakula: „Mokronoge kod rijeke Šujice imaju veliko vrelo Vučac… Ovdje se uz Šujicu vide u stijenama zabijeni željezni koluti koji su nekada služili za vezivanje lađa.“

 
Pridjev mokar, mokri nalazi se i u osnovi nekih bosansko-hercegovačkih ekonima: Mokri Lug (Skender Vakuf), Mokrice (Bosanska Gradiška), Mokrina (Hadžići), Mokro (Konjic, Pale), Duboko Mokro (Široki Brig), Mokronoge (Drvar, Tomislavgrad), Mokronozi (Rudo).

 
Slične primjeri postoji i u hrvatskoj ekonomiji: Mokreš (Požega, 22), Mokrica Tomaševečka (Vrbovec, 37), Mokrice (Stubica, 759), Mokrice Miholečke ( Vrbovec, 151), Mokro Polje (Knin, 211).

 
Što se drugog dijela ekonimijske složenice Mokornoge (noge), udovi u čovjeka i životinje kojima se hoda, također sudjeluju u tvorbi ekonima: Rakova Noga (Ilijaš, Kreševo), Nogačevići (Srebrenica), Nožičko (Srbac).

 
Duvanjske Mokronoge prvi put spominje makarski biskup fra Marijan Lišnjić za svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji 1670. i 1671. godine kao jedno od ukpno osam naselja na duvanjskom područjima, u kojima je zatekao stanovnike. Ostala su bila opustošena i napuštena.

 
Ne spominju se ni u jednom kapitalnom popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću, vjerojatno stoga što je u Mokronogama živjelo samo islamizirano stanovništvo. Nakon što se stara velika župa Duvno podijelila na dva dijela (razdjelnica spojnica Mandino Selo – Kovači), gornji dio Duvna postaje kapelanija sa sjedištem u Mokronogama. Bilo je to 1828. godine, a 1839 kapelanija Mokronoge postaje samostalna župa i ostaje to sve do 1861. godine, kada se župsko sjedište premješta u Županjac i kad mijenja ime u župu Županjac.

 
Godine pak 1867. godine fra Petar Bakula je u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije u Mokrongama zabilježio 17 katoličkih kuća i 82 stanovnika.

 
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Mokoronogama je živjelo 550 stanovnika, a njihovo prebivalište spada među ona duvanjska naselja u kojima broj stanovnika stagnira.

 

Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: Ivica Šarac