Kad je u sklopu svog drugog po redu pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski biksup Nikola Bijanković slavio svetu misu među stočarima na Svinjači, visoravni između Vrana i Čvrsnice, stigla su desetorica Turaka i zapovjedili biskupu i njegovoj pratnji da odah napuste to mjesto. Biskupv tajnik don Fridrich Marolli u dnevniku je zabilježio da su „odmah uzjahali konje i uputili se u Miljacku, selo udaljeno šest milja. Sav narod iz Rakitna pratio je biskupa do Miljacke, gdje su našli drugih 600 osoba, od kojih se 300 krizmalo“ .
Miljacka, danas zaselak sela Mesihovine, spominje se i u srpnju 1735. godine, kad je u tom naselju boravio, odsjednuvši u kući Jakova Bagarića, makarski biskup Stipan Blašković. „22. srpnja biskup ode, zapisao je njegov tajnik, na brdo Miljac ili Veliko (brdo), zapovijedi da se ondje postavi oltar, obavi obrede, podijeli blagoslove, zapise…“
Uz spomenuto naselje Miljacka i brdo Miljac Duvanjskim poljem teče i rječica Miljacka, koja se, vjerovali ili ne, ulijeva u Drinu, također rječicu na Duvanjskom polju.
Koncentracija čak tri toponimijska naziva: ekonim Miljacka, oronim Miljac i hidronim Miljacka na relativno uskom prostoru upućuje na zaključak da je to područje nekoć pripadalo osobi s imenom Miljac i vjerojatno se zvalo Miljacka Vas ili pak slično, otprilike tako kako će kasnije u vrijeme turske vlasti biti Mesihovina i njezini gospodari begovi Mesihovići.
Zajednički svim trima toponimijskim imenicama je što u osnovi imaju pridjev mil, mio sa značenjem drag, voljen. Od njega je izveden deminutiv miljahan, a kako u narodnom govoru ne postoji glas „h“, dobiveno je miljaan, što je stezanjem dalo miljan, miljen. Upravo od njega su izvedena imena: Miljan, Miljen, Miljana ,Miljenko, Miljenka, Miljac, Miljacka.
Na sličan sunačin nastali nazivi naselja i u još nekim predjelima Bosne i Hercegovine: Miljačići (Kakanj), Miljakovci (Prijedor), Miljanovci (Kalesija, Tešanj), Milje (Trnovo), Miljeno (Čajniče), Miljevac (Nevesinje), Miljevci (Sanski Most), Miljevići (Bosanska Gradiška, Olovo, Sarajevo, Zavidovići), Miljevina (Foča), Miljkovići (Mostar, Velika Kladuša).
Slični primjeri postoje i u hrvatskoj ekonomiji: Miljana (Hrvatsko zagorje, 114), Miljanovac (Pakrac, 206), Miljevac (Slunj, 13), Miljevci (Slatina, 352; područje u Drniškoj krajini).
Bez obzira na sve izneseno, navodimo još neke mogućnosti nastanka toponima Miljacka, doduše malo vjerojatne:
1. M. Pavlinović je zabilježio pojmove miljac i miljak sa značenjem „zemljište na kojem netko živi i obrađuje ga“ odnosno otprilike isto ono što znači mnogo poznatiji „milć“ (zemljište, temelj kuće, pravno vlasništvo, nekratniana);
2. u velikom Akademijinom rječniku miljac je i naziv neke rijetke ptice;
3. R. Dodig upravo u vezi s duvanjskom Miljackom spominje i „izgubljeni apelativ mil, plitko pjeskovito tlo.“
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: www.geportal.ba/ www.panoramio.com