ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Mijakovo Polje

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Dvočlani se ekonim sastoji od pridjeva posvojnog u srednjem rodu Mijakovo i imenice selo.

Pridjev posvojni Mijakovo izveden je od imena Mijak, jednog od hipokoristika osobnog imena Mijovil (Mihovil), koje je naša verzija biblijskog imena hebrejskog podrijetla Michael, (hebrejski Mikha’el = Tko je kao Bog (Jahve)?, Tko je nalik Bogu (Jahvi)?; Mikhah je nastalo od Mikhayah, El).  Dakle, Mihovil, najčešća hrvatska prilagođenica hebrejskog Michael, je ime jednog od trojice arkanđela, vojskovođe vojske nebeske, pobjednika u borbi protiv pobunjenih anđela; voditelja blaženih duša u raj. Inače, «kult arhanđela Mihaela s vagom «dobra i zla» u ruci i zmajem, inkarnacijom sotone pod nogama, bio je proširen i u Slavena, jer su elementi dualizma bili prisutni i u slavenskom poganstvu.» Od Mihael je izvedeno mnogo imena: Mihovil, Mijovil, Mihajlo (pretežno u pravoslavlju), Miho, Miha, Mijo, Mijak, Mijok, Miško, Mišo, Miše,  Miko, Mijoč itd.

Čini se da je barem kod birokracije uporedo uz hipokoristik Mijak rabljen i Mihak, jer je u Šematizmu svećenika i župa Biskupije mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanjske za 1891. godinu upisano Mihakovo Polje, u popisu iz 1885. godine ubilježeno je Miakovo Polje („j“ se izgovaralo ali se u pisanju izostavljalo).

Bosansko-hercegovački ekonimi s osnovom Mij-: Mijačica (Ključ), Mijakovići (Foča, Vareš), Mijakovo Polje (Tomislavgrad), Mijanovići (Trnovo), Mijatovići (Skender Vakuf).

Iz hrvatske ekonimije navodimo: Mijaca (Vrgorac, 126), Mijači (Požega, 18).

Drugi dio ovog dvosložnog ekonima imenica polje ima nekoliko značenja, a u ovom slučaju najvažnije je sljedeće: ravnica, ravno zemljište; obradjeni i zasijani zemljišni kompleks, kompleks njiva, oranica. Prvobitno značenje imenice polje sačuvano je u prilogu napolje: vani, napolju, izvan kuće, na otvorenom prostoru.

Imenica polje ima praslavenski korijen pol- odnosno polj-, što je sačuvano u nazivu države Poljske, koju su nekoć Hrvati nazivali i Poljačka (otuda i naziv za stanovnicu Poljske Poljakinja), zatim u njemačkom nazivu te države Pole odnosno Poland, zatim u latinskom Polonia, francuskom Pologne. «Naš stari naziv za Poljaka Leh je hipokoristička izvedenica od ledina, kao i Čeh i Meh».

U Bosni i Hercegovini  je čak četrnaest naselja s nazivom Polje: Polje pokraj Busovače, zatim Cazina, Dervente, u okolici Fojnice čak su tri naselja s nazivom Polje, slijedi Polje pokraj Kalinovika, Kiseljaka, Konjica, Kreševa, Travnika, Velike Kladuše, Višegrada i Zenice.

Iako je popis dvočlanih  bosansko-hercegovačkih ekonima s pojmom polje dugačak, bilježimo ga: Ban Polje (Višegrad), Biberovo Polje (Gradačac), četiri  su Bijela Polja  (Mostar, Kakanj, Vareš, Vlasenica), Bilo Polje (Livno), Brezovo Polje (Brčko), dva su Buturović Polja (Konjic, Zenica), Carevo Polje (Jajce), Čelikovo Polje (Foča), Čirkin Polje (Prijedor), Čović Polje (Orašje), dva su Dobra Polja (Kalinovik, Tešanj), tri su Duga Polja (Kiseljak, Modriča, Srbac), Gladno Polje (Ilidža), Goransko Polje (Konjic), Kodžaga Polje (Goražde), Kosovo Polje (Višegrad), Kovačevo Polje (Rama), Krsno Polje (Maglaj), Kruškovo Polje ( Bosanski Šamac), Kustur Polje (Višegrad), dva su Mala Polja (Han Pijesak, Mostar), Marković Polje (Brčko), Medeno Polje (Bosanski Petrovac), Mijakovo Polje (Tomislavgrad), Modro Polje (Foča), Mraovo Polje (Bosanski Novi), Nević Polje (Novi Travnik), Orlovo Polje (Gradačac), Pajić Polje (Uskoplje), Partizan Polje (Han Pijesak), Popovo Polje (Brčko), Pušino Polje (Olovo), Roško Polje (Tomislavgrad), Ravno Polje (Ugljevik), dva su Ruda Polja (Gacko, Teslić), Stjepan Polje (Gračanica), dva su Suha Polja (Bijeljina, Doboj), Topčić Polje (Zenica), Topuzovo Polje (Bihać), dva su Vedra Polja (Bihać, Bosanski Petrovac), Velje Polje (Višegrad), Vilić Polje (Uskoplje), Željezno Polje (Zvornik), Tropolje (povijesni naziv za područje triju polja: Duvanjskog, Livanjskog i Glamočkog).

U Hrvatskoj postoje i tri naselja s nazivom Polje, i to na otoku Krku s 295, pokraj Labina s 26 i pokraj Slunja s 48 stanovnika.

Evo i hrvatskih ekonima izvedenih od imenice polje: Polje Čepić (Labin, 168), Polje Krapinsko (Krapina, 682), Polje Ozaljsko (Ozalj), Brezovo Polje (Glina, 35), Babino Polje (Mljet, 336), Baško Polje (Baška Voda, ?), Dnopolje (Lapac, 158), Dobropoljci (Zadar, 24)  Donje Polje (Šibenik, 233), Donje Mrzlo Polje Mrežničko (Duga Resa, 545) Dračevo Polje (Vis, 8),  Dugopolje (Split, 2674; Gračac, 8), Gornje Mrzlo Polje Mrežničko (Duga Resa, 651), Gubavčevo Polje (Gračac, 15), Grubišno Polje (3.171), Hrvatsko Polje (Slunj, 215), Ivanovo Polje (Daruvar, 298), Jakov Polje (Novi Vinodolski, 25), Kninsko Polje (Knin, 536), Kompolje (Otočac, 386), Kompolje Koreničko (Korenica, 103), Križpolje (Otočac, 655), Lipovo Polje (Gospić, 185), Malo Polje (Gospić, 99), Mokro Polje (Knin, 211), Mrkoplje (Požega, 2001. bez stanovnika), Mrzlo Polje (Krapina, 249), Mrzlo Polje Žumberačko (Jastrebarsko, 50),Novo Petrovo Polje (Našice, 151), Popovo Polje (Ogulin, 58), Rudopolje (Vrhovine, 61), Rudopolje Bruvanjsko (Gračac, 31), Staro Petrovo Polje Slavonski Brod, 2.034), Široko Polje (Đakovo, 1099) Turčević Polje (Grubišno Polje, 71),  Turopolje (Velika Gorica, 1.033), Veliko Polje (Zagreb, 1.104; Virovitica) 422),  Vrpolje  (Knin, 204; Šibenik 810; Trilj, 202; Slavonski Brod, 2.110), Uskoplje (Cavtat, 124), Vrpolje Bansko (Dvor), Vučipolje (Gračac (2001. godine bez stanovnika, Sinj, 113), Zapolje (Nova Gradiška, 403).

Mijakovo Polje upisano je kao Mihakovopolje u popisu sela stare župe Roško Polje, za koja se u molbi od 21. ožujka 1885. godine traži da se od njih osnuje nova župa sa sjedištem u Vinici, što je te godine mostarski biskup fra Paškal Buconjić i dopustio.

U izvješću što ga je Biskupskom ordinarijatu poslao vinički župnik fra Bariša Drmić 1889. godine da su tada u Mijakovu Polju (u izvorniku Miakovopolje) bile 24 kuće sa 233 stanovnika, a istodobno je naveden i mijakovački zaselak Čauševac (17, 147).

Prema popisu stanovnika iz 1991. godine u Mijakovu su Polju živjela 184 stanovnika, a to naselje spada među ona u kojima se broj stanovnika drastično smanjuje (1953. godine 439 stanovnika).

 

Tekst: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: www.geoportal.ba