ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Letka

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Na 20. stranici VI. sveska (1904 – 1910) velikog Akademijinog rječnika uvrštena je i natuknica „letka“ sa značenjem „željezna letva, željezna šipka“, a dodato je i značenje „mršav čovjek, gladno živinče.“ Preuzima to i P. Skok u svoj Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, dodajući da ta riječ postoji i u bugarskom, zatim slovačkom i češkom jeziku sa značenjem „gvozdena šipka na čekrku.“

 
U 16. stoljeću znameniti hrvatski leksikografi Vrančić i Belostenec u svojim rječnicima bilježe natuknicu „lektika“ sa značenjem „nosiljka“, koja je poput imenica „lettiga i lettica“ iz talijanskog jezika izvedena od latinskog „lectus“ sa značenjem „krevet“ ali i „počivaljka.“

 
Prije prepuštanja mašti evo i jo nekoliko činjenica: na mjestu današnje Letke u rimsko doba nalazilo se naselje; tu je izvjesno vrijeme boravila i poznata VIII. Rimska legija (natpis na žrtveniku boga Marsa, nađen u Letki 1969. godine). Ako se uz ovo upregne i podosta mašte, onda se može spekulirati da se na mjestu današnje Letke u rimsko doba nalazilo odmorište, počivalište, na kojem bi putnici i njihovi konji zastali i predahnuli. Za istu svrhu moglo je poslužiti i umornim rimskim legionarima. Također se može speklirati o odmorištu za pastire i njihova stada, pogotovo ljeti kad bi plandovali pod obližnjim vrbama pokraj rijeke Šujice.

 
Dakako, može spekulirati i s položajem Letke, koja podsjeća na golemi krevet, uglavljen u podnožje Ljubuše i rub Duvanjskog polja, a na terenu su me neki Duvnjaci uvjeravali „da ih Letka svojim oblikom podsjeća na veliku kolijevku.“

 
Isključivo zbog glasovne podudarnosti navodimo i „deminutivne“ oblike glagola „letjeti“, koji glase „letukati“ i „letkati“, koje bilježi i P. Skok sa značenjem „letjeti“, ali povremeno, s prekidima, u diskontinuitetu. Ako se ovo smjesti u ozračje ikavskog govora duvanjskog područja, u kojem glagoli „letiti i letati“, uz izvorno značenje „putovati zrakom pomoću krila“ znače i „veoma brzo trčati“, a „letkati“ bi značilo „trčkarati“. Ipak naglasimo još jednom riječ je o samo glasovnoj podudarnosti.

 
Unatoč svemu etimologiju ekonima Letka i dalje smatramo nejasanom.

 
Letka se ne spominje u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/1742. godine (vjerojatno je spojena s obližnjim Sarajlijama), ali ju kao samostalno naselje sa 7 obitelji i 54 duše bilježi biskup fra Marijana Bogdanovića 1768. godine.

 
Stotinu godina kasnije (Šematizam Hercegovačke franjevačke provincije za 1867. godinu) fra Petra Bakula zabilježio je Letku kao prebivalište 42 obitelji sa 14 duše. U ove podatke je teško povjerovati, jer je neobjašnjivo da u to vrijeme prosječna obitelj u Letki broji 3,4 člana, dok u isto vrijeme u Stipanićima to iznosi 8.8, a u Brišniku i Mrkodolu 16.3 duša.

 
Prema popisu stanovništva 1991. godine u Letki je živjela 701 duša, a to naselje spada u ona u kojima se broj stanovnika polako uvećava.

 

Tekst: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: www.panoramio.com/ www.geoportal.com