STIPE KELAVA (2003.): Kako je bila zdrava moja dolina!

objavljeno u: SAČUVANO OD ZABORAVA | 0

U nastavku donosimo zanimljiv tekst dr. Stipe Kelave, liječnika iz Zagreba, a porijeklom iz duvanjskih Vojkovića koji je napisao 2003. godine.

Zahvaljujemo gosp. Mati Kelavi na ustupljenom tekstu.

 

Ovih dana, krajem 2003. godine, u našim javnim medijima vrti se reklama tipa: Možeš li zamisliti da postoji auto koji vozi bez benzina ili žvaku koja ujedno pere zube?

Shodno ovim reklamama, poštovani čitatelju, možeš li zamisliti narod koji ne poznaje rak, visoki tlak debljinu i šećernu bolest?

Vi to sigurno ne možete zamisliti ili ako tako nešto zamišljate na pamet vam sigurno pada neka zabit u Africi ili Južnoj Americi.

Ja to ne moram zamišljati:Ja sam to doživio u svojoj mladosti.

Tada sam živio u jednoj dolini zvanoj Roško Polje, koje se pružalo sjeverno od planine Zavelim a južno od brda Midena, u pravcu od Istoka prema Zapadu u dužini od 5-6 km i u širini od Sjevera prema Jugu otprilike od 1,5 do 2 km.

Na zapadnom izlazu iz te doline nalazilo se moje selo Vojkovići.

U vrijeme moje mladosti (prije pedesetak godina), u selu je bilo stotinjak stanovnika, ali nitko nije bio bolestan od raka, visokog tlaka, šećerne bolesti, debljine. Može se reći da je to bila neka zabit ali u toj zabiti bilo je tuberkuloze i bio je poznat i sifilis. Nitko nije bolova od sifilisa. To je bilo negdje u susjednim selima, pa se opominjalo momke i djevojke da ne idu u ta susjedna sela. Zašto u mom selu nije bilo raka, visokog tlaka, dijabetesa i gojaznosti? Nije bilo zahvaljujući načinu života ljudi u mome selu. Taj način života želim opisati na ovome mjestu kako to ne bi palo u zaborav.

Ljudi su ustajali rano u zoru prije izlaska sunca. Na taj način se Izlagali zdravoj jutarnjoj hladnoći. Poslije ustajanja popila bi se šalica bijele kave ili mlijeka s komadićem kruha.

Poslije tog se odlazilo u polje raditi. Oko deset sati bio je ručak, uglavnom pura s maslom i sa kiselim mlijekom. Oko jedan sat jela se užina koja se sastojala od malo jače i slanije hrane: graha, i kupusa, pite od sira ili kumpira, suho meso. Oko četiri sata bila je marenda kada se pila bijela kava sa nešto kruha i uštipaka, ukoliko ih je bilo. Kući se iz polja nije vraćalo prije zalaska sunca, tako da su ljudi bili izloženi osvježavajućoj, zdravoj večernjoj hladnoći.Za večeru se jela uglavnom čorba napravljen od kopriva i zelja, škripavac i krumpira. Vrlo malo masti. Za večeru se znala jesti opet pura sa slatkim i kiselim mlijekom.

Na ovaj način ljudi su bili izloženi ritmičnom djelovanju dnevnih temperaturnih kolebanja, što je jako zdravo za ljudski organizam

Ljudi su vjerovali u Boga. Molili su se prije i poslije jela, prije spavanja i nakon ustajanja i prije i nakon svakog važnijeg posla. Molitva je najbolji oblik meditacije i pomirbe s Bogom i svima. To je najbolji način suprostavljanja raznim stresovima u toku svakodnevnog života.

Petkom se obavezno postilo ili u najmanju ruku nije mrsilo. Nedjeljom se nije radilo nego odmaralo i išlo u crkvu.

U najtežim momentima za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon rata ljudi nisu napuštali vjeru u Boga. Nakon rata kada su se počele javljati sumnje, jednoj djevojčici se ukazala Gospa na Brdu iznad sela, s jasnom porukom da ljudi nastave sa svojoj vjerom u Boga i da se ponašaju u skladu sa tim.

Kakva je bila vjera u Boga kod tih ljudi neka pokazuju slijedeća dva primjera. Za vrijeme rata partizanski zapovjednik je spavao u kući brata od moga dide iako je znao da je njegov sin ustaša. Na pitanje zašto on to čini odgovorio je da se on upravo tu osjeća najsigurnijim, jer je znao da ga otac neće izdati i da sin nikada neće napasti kuću svoga oca.

Pri kraju rata kada se vidjelo da partizani pobjeđuju,ustaše su se sklonile u jame u šumi. U jednoj akciji partizani su znali gdje se oni kriju,ali jedan od njih je nasumice zapucao iz-mitraljeza kada su.bili na uzvisini zvana Kaldrma točno iznad ustaša. Na taj način on ih je opomenuo i spasio.

Mnogi su hodočasnici dolazili na naše Brdo gdje se ukazala Gospa iako je vlast to strogo zabranjivala.

Tek sada mještani dižu Križ na tome mjestu gdje se ukaza Gospa s jasnom porukom Bog Ijubi ljude i da ih nikad neće napustiti. A ta Ljubav se iskazuje u vidu

ljepote, dobrote, pravednosti, mudrosti, morala, zdravlja.

Kad su Ijudi iz moje Doline počeli uživati blagodati nazovi civilizacije kod njih se pojavio rak i visoki tlak, i debljina i dijabetes. Zar to nije isuviše velika cijena za tako sumnjive blagodati? Možda bi trebalo naći jednu ravnotežu između zdravog načina života i blagodati civilizacije? To bi bila prava stvar.

 dr. Stipe Kelava

Foto: Ante Đikić