Pok. Jakov Šarac (1922.-2012.), čovjek kojega život nije mazio (kao i brojnu vojsku njegovih vršnjaka) – odrastanje bez roditelja, siromaštvo, proživio godine komunističkih kazamata (kao malo tko veselio se obnovi hrvatske države zbog koje je i robijao nekoliko desetljeća ranije) , a uvijek vedar, nasmijan, spreman pomoći svakome, srca velikoga kao Vran i Čvrsnica skupa.
Svaki susret s njim uvijek je bio poseban pa i ovaj na Božić 2008.godine.
Neki ljudi trajno ostanu upisani u srcu i u sjećanju, a jedan od njih je i naš Jakica, kako smo ga svi zvali u Mandinu Selu.
Neka ti je laka hrvatska, duvanjska gruda, dragi naš Jakove!