S PUTA NA BLEIBURG

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Svibanj 1945.godine. Nepregledna kolona. Vojnici. Žene. Djeca. Starci. Prate ih neizvjesnost, strah, plač, glad i žeđ. Na svakom koraku vreba smrt…. Bleiburg.

Svibanj 2015.godine. Stopedeset ljudi iz Tomislavgrada kreće na put koji će trajati 30 sati. U mislima i u srcima su im oni koji su prošli Križni put, posebno oni koji se nisu vratili. Mnogi su nestali na Bleiburgu, ali nisu i nikada neće nestati iz naših sjećanja.
Bleiburg je već dugi niz godina simbol žrtve hrvatskoga naroda, te jedina prava komemoracija žrtvama komunističkog terora tj. tisućama nevinih žrtava stradalih od komunističke ruke nakon završetka 2. svjetskog rata.

 

S toga prelijepog, kao iz bajke, drevnog austrijskog polja počela je krvava tragedija jedne razoružane vojske i velikog broja civila, i to nakon završetka rata, što predstavlja strašan ratni zločin, ako ne i genocid. Naravno da za takve zločine nitko nikada nije kazneno odgovarao, iako su neki od direktnih izvršitelja i nalogodavca još uvijek živi.

 
Malo je duvanjskih obitelji čiji barem jedan član nije prošao Bleiburg i Križni put, te se nažalost o njemu više ništa nije znalo, niti se smjelo pitati za njega. Samo bi se tiho prošaputalo: Nestao na Bleiburgu.

 
Ali Duvnjaci ne zaboravljaju svoje najmilije, pa se već 70 godina, svake godine u svibnju mjesecu upute u Bleiburg i pomole za sve žrtve. I ove godine na komemoraciji je bilo oko 1000 Duvnjaka sa svih strana svijeta.

 
Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata HBŽ u suradnji sa općinom Tomislavgrad i Upravom za pitanja branitelja sada već tradicionalno svake godine organizira odlazak branitelja i članova njihovih obitelji u Bleiburg. Stoga se ovim putom zahvaljujemo svim sudionicima odlaska u Bleiburg, jer su dostojno predstavili svoj Tomislavgrad. Posebno hvala momcima koji su rado i neumorno nosili duvanjske zastave. Sve je proteklo u najboljem redu i bez ijednog incidenta.

 

„Majka Hrvata tuguje i plače. I Bleiburško polje ovo gorka nam je uspomena ¸ vječnog mira domobrana. Ko i ratnog pobratima svoga.“

Tekst i foto: Stipe Šumanović-Džile