Sigurno je to jedno od najčešćih pitanja ovih dana, al ono je potpuno neopravdano jer Most ima interesa da se provodi ovakvo pregovaranje.
Zašto?
Prvo zato jer su sami sebi pucali u noge kad su pred izbore objavili da ne će ni s jednima ni drugima. Izlaz iz tog ćorskokaka je bila fantastično glupa ideja o vladi takozvanog nacionalnog reformizma.
Već sam više puta pisao i analizirao nebuloznost te ideje, a i drugi, pa nema smisla o njoj nadalje razglabat, tim više što neki moji prijatelji meni zamjeraju jer navodno kritiziram Most.
Što se krije iza ovih i ovakvih pregovora?
Most očito želi imati argument za povlačenje iz pregovora, a taj argument bi im trebao u sljedećem krugu, novim izborima, donijeti prednost.
U tom kontekstu oni forsiraju ono što sami ne rade u metkoviću, dijalog između narcisoidno djelujućeg Milanovića i smirenog Karamarka. Znaju da je to nemoguće, al dobro zvuči.
Štyo više oni na tome inzistiraju to više se nadaju u očima naroda ispasti kao neki glas razuma, jedini kojima je stalo do reformi, što je notorno neistinito, al tako djeluje.
Fratarski poziv na ljubav djeluje umiljato, nacionalno spasiteljski i kao jedino rješenje, uz odmak od činjenice da je milanović posijao toliko mržnje, a njegovi srbski minsitri ne propuštaju prigodu da nam naštete. No, pomirba drugovi i drugarice, braćo i sestre. To djeluje i zvuči jako umilno.
Nakon tog srceparajućeg poziva se pokazuje sva brutalnost HDZ-a i SDP-a, Most dobiva sve više simpatija i na novim izborima ima veće šanse.
Cilj ove lakrdije nije dakle nikakvo rješenje za ovu rundu, nego priprema terena za sljedeću.
Iscrpljivanje i ponižavanje partnera u pregoviroma je jedna od osnovnih pogrješaka koje se odrađuju na početničkom seminaru pregovaranja.
Zato me ovi pregovori i budući izbori zanimaju iz čisto profesionalnih razloga. Da vidim jesu li Hrvati ipak iznimka.
Tekst: Vinko Vukadin