Svak je sebi kraljeviću Marko, ja sam sebi Pelja iz Mandina Sela!
Oni koji su ga poznavali kažu kako su ovo riječi koje je često, skoro kao poštapalicu, ponavljao i koje najbolje opisuju Petra Vukadina zvanoga Pelja, rođenoga 11. veljače 1942. godine u Mandinu Selu, sina Bože i Drage r. Prljević. Petar je jedan od rijetkih sinova ovoga sela koji se od njegova napuštanja daleke 1965. godine (najprije u Austriju) a potom u daleku Australiju, gdje i dan-danas živi, nije više nikada vraćao u rodno Mandino Selo, niti ga ikada više posjećivao.
Neimaština i teške životne prilike, kao i kod većine ondašnjih žitelja našega kraja natjerale su ga na brzi odlazak od kuće a u potrazi za boljim životom sudbina ga je odvela do daleke Australije, gdje je radio teške fizičke poslove, pa i tragajući za opalima, dragim kamenom, jako vrijednim.
Već kao dječak, 10. listopada 1948. godine, izgubio je oko, u eksploziji zaostale bombe iz Drugoga svjetskoga rata. Tom prilikom poginula su trojica maloljetnih Mandoseljana (Ivan Vukadin, 1939. te braća Stjepan Vukadin, 1941. i Marko Vukadin, 1935.). Preživjela su dva Petra: već spomenuti Pelja i Petar – Peša (u. 2010.).
Prije petnaesetak godina naš Miro Šumanović posjetio je Australiju, boravio kod strica Bože-Božice, te tijekom tromjesečnoga boravka na ovome dalekome kontinentu posjetio i Pelju ali i ostale sve naše iseljene Mandoseljane: Kornelija Šumanovića, Andriju Šarca, sestre Maricu i Matiju, sestre Anđuku i Ljubu i njihove obitelji. Neki su od spomenutih pokojni, i sam Pelja, koji je preminuo u ljeto 2022.
I ova fotografija je nastala tijekom tog Mirina puta po Australiji. Neka ova kratka priča bude mali spomen na ovoga našega mandoseljskoga Australca Pelju i sve ostale naše na ovom dalekom kontinentu.