O PREDSJEDNIČKIM IZBORIMA

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Nakon prvog kruga predsjedničkih izbora, usprkos neznatnom vodstvu Ive Josipovića, moglo bi se reći da Kolinda Grabar Kitarović ima više izgleda za konačnu pobjedu. Štoviše, usuđujem se prognozirati da je Ivo Josipović već politička prošlost. Pobjedničko ozračje oko kandidatkinje HDZ-a samo će još više rasti, ona ima prostora za osvajanje dovoljnog broja glasova za pobjedu. Sada odlučuje sama psihologija – pobjednički mentalitet koji je proradio s jedne strane naspram ziheraštvu s druge strane. Josipović je djelovao mlako, izgubljeno i kroz cijelu kampanju osjećala se njegova nesigurnost i strah od poraza. Dakle, čisto psihološki gledano, Josipović je u nepovoljnijem položaju, Kolinda je u entuzijastičkom naletu i može se dogoditi da glatko pobijedi u drugome krugu. Naravno, vjerojatnija je mogućnost da će to biti vrlo tijesna utrka do samoga kraja. O tomu će odlučiti naglasci u kampanji u iduća dva tjedna jer je za očekivati da će oba kandidata pokušati kapitalizirati socijalnu tematiku i aktivizam na temelju kojega je Ivan Sinčić dobio sjajnjih gotovo 17 posto glasova. Pokušat će se dodvoriti Sinčićem biračima otvarajući njegove teme, no morat će biti oprezni.

 
Kolinda Grabar Kitarović ne može preuzeti protubankarsku i lijevu-aktivističku retoriku jer dolazi iz krugova koji, zapravo, podržavaju krupni kapital, ona je predstavnik američkog neoliberalnog koncepta. Kad govori o bogatoj Hrvatskoj onda podsvjesno govori o Hrvatskoj bogatih. Njezina koncepcija je najbliža američkim republikancima, iako je i dalje ostala nejasna njezina politička filozofija, izvan patetične domoljubne retorike. Ivo Josipović kao ljevičar mora biti još oprezniji jer je imao priliku do sada načeti teme koje je Sinčić otvorio. Može mu se zamjeriti da u pet godina mandata na tom planu nije učinio ništa. Što se tiče Sinčića, on je nastupio kao predstavnik Živog zida i očito je da su ispunili svoj strateški cilj: predstaviti se javnosti na otvorenoj sceni i osvojiti što veći broj glasova kao zalog za krajnji cilj, a to su parlamentarni izbori. Živi zid sada ima odličan birački kapital za ulazak u Sabor. Tristotinjak tisuća glasova za Sinčića dovoljno govori koliko je narasla kritična prosvjedna masa protiv izrabljivačke ekonomske politike u Hrvatskoj. Njegovi glasovi će sigurno utjecati na ishod u drugom krugu, no otvoreno je pitanje komu će oni ići. Vjerojatno će jedan dobar dio apstinirati, jedan dio su Milanović i Opačić sa svojim izjavama uspjeli revoltirati, moguće da će svoj glas dati Kolindi, a jedan dio će ipak glasovati za Josipovića. Kolinda Grabar Kitarović će se morati više fokusirati na animiranje glasača s desnog centra, vjerojatno će dobiti nešto Kujundžićevih glasova, no oni su sami po sebi nedovoljni za pobjedu. Sinčić je odnio glasove uglavnom Josipoviću, i oni mu se većim dijelom neće vratiti, tako da se zatvara jedan paradoksalan krug: da uspjeh Sinčića ide na ruku HDZ-u i Grabar Kitarović. Otuda i nervoza iz SDP-a jer smatraju da im je Sinčić oteo neke „prirodne” glasove.

 

Milan Kujundžić je nakon ovih izbora politička prošlost. Svojedobno sam na ovim stranicama komentirao osnivanje njegove stranke predviđajući mu marginalnu ulogu. On je odličan liječnik, ali loš političar. Ponio ga je rezultat na izborima za šefa HDZ-a kad je vrlo tijesno izgubio od Karamarka, no to su varljivi parametri. Svojedobno je i Ivić Pašalić tijesno izgubio od Sanadera, pa na koncu politički nije učinio ništa sa svojom strankom Hrvatski blok. Dr. Kujundžić je učinio stratešku pogrešku u svojoj kampanji kad ju je intonirao suviše agresivno i napadački. Opsesivno se bavio Josipovićem i podcjenjivački se postavio prema Sinčiću. Dojam je bio odbojan za veći dio glasača. Sinčić se, pak, bavio konkretnim problemima koji tište veći dio naroda – bankarsko kreditno lihvarenje, ekonomska i monetarna politika, ovrhe, deložacije i blokirani računi – to je hrvatska stvarnost. Aktivizam Živog zida je kapitaliziran na izborima, no sada im ostaje pitanje konkretnije artikulacije svoje političke filozofije i ekonomskog programa. Moraju ponuditi realno i konkretno rješenje za izlaz iz ove situacije.

 
Sinčića i Živi zid neki nazivaju trojanskim konjem SDP-a, a neki HDZ-a, ovisno o perspektivi iz koje promatraju. Iz Kujundžićeva stožera Sinčića su nazvali „malim anarhistom”. Tek se treba profilirati politički credo jedne šarolike aktivističke skupine koja je ukazala na ključne probleme u društvu. No jedna druga stvar me muči: gdje je nestao katolički socijalni osjećaj i aktivizam katoličkih udruga kao svojevrsni „živi zid” protiv ekonomskog, socijalnog i psihološkog uništavanja i osiromašenja hrvatskih obitelji? Katolički aktivizam proteklih godina se istaknuo na nekim moralnim i društvenim pitanjima, no nije ništa učinio u socijalnom i psihosocijalnom smislu iako je imao taj potencijal. Je li naša katolička elita bogata i socijalno neosjetljiva? Zašto je katolički aktivizam tu socijalnu dimenziju prepustio šarolikom lijevom spektru? Borba protiv bankarske hegemonije i diktata krupnog kapitala koji je potpuno uništio srednju klasu u Hrvatskoj, nije samo stvar ljevice. Ona je danas životno pitanje svih nas, nalazimo se na kontrapunktu između sirenskog zova bogaćenja i sposobnosti za umjerenost i empatiju. Cijeli Zapad se okreće oko toga, oko pohlepe i sebičnosti, i solidarnosti i brige za druge. Gospođa Kolinda predstavlja bogate, ona ne predstavlja običnog hrvatskog čovjeka, ali ako iskoristi svoj šarm, možda uvjeri i one siromašne da će stvarno misliti na njih.

 
Tekst: Zoran Vukman

(odabrao: Ante Vukadin Ćipa)