Bogati otac podijeli svoje imanje trojici sinova. Ostao mu još jedan dijamant koji nije mogao podijeliti.

Zato reče svojim sinovima: “Ovaj dragocjeni dijamant dobit će onaj koji učini pravo kršćansko djelo. Idite, dakle, i učinite to djelo!”

Sinovi su se razišli po svijetu da bi ispunili želju svoga oca i dobili dijamant. Poslije tri mjeseca vrate se kući.

Najstariji sin reče ocu: “Neki nepoznati čovjek dao mi je da mu sačuvam novac. Kad se on vratio s puta, ja sam mu dao sav novac. Ni malo nisam zadržao za sebe.”

Otac mu veli: ” Ti si izvršio samo svoju dužnost. To još nije pravo kršćansko djelo!”

Dolazi drugi sin i kaže: “Jednoga dana, idući morskom obalom, vidio sam kako jedan dječak pada u vodu. Ja sam odmah skočio u more i spasio mu život!”

Otac mu reče: “Djelo je tvoje za pohvaliti, ali ni to još nije pravo kršćansko djelo.”

Napokon pristupi treći sin i reče: “Oče, putujući došao sam do vrha jednoga brežuljka. I tu ugledam kako baš na rubu provalije spava moj krvni neprijatelj. Mogao sam ga samo malo gurnuti i on bi se našao u provaliji, ali toga nisam učinio. Da ne bi u snu pao u provaliju, polako sam se primakao, probudio svoga protivnika i rekao mu da se malo pomakne odatle i tako spasi svoj život!”

Otac vesela lica reče: “Dijamant je tvoj. To je pravo  kršćansko djelo: Učiniti dobro svojim  protivnicima!”

“Tko ima Ijubavi u srcu, ima uvijek nešto darovati!”

(sv. Augustin)

Tekst: fra Petar Ljubičić