Jedno je crno, drugo crveno, a treće bijelo!
Tekst: fra Petar Ljubičić
U samostanu su živjela dva brata. Jedan je bio svećenik i čitao je mnogo knjiga. Drugi je bio brat laik i nije znao ni čitati ni pisati.
Jednom zgodom reče svećenik svome bratu: “Brate, ti ne znaš ni čitati ni pisati, tebi će biti teško i dosadno, jer bi se knjigama mogao zabavljati…”
Priprosti brat mu odgovori: “Dragi moj brate, ja imam jednu knjigu koju čitam svaki dan, uvijek je nosim sa sobom, u svom srcu. Ta knjiga ima samo tri slova: jedno crno, drugo crveno, a treće bijelo.
Kad pogledam u crno slovo, spomenem se svojih grijeha, koji mi se čine crni. Ti me grijesi opominju, da sam zaslužio vječnu propast u paklu.
Drugo slovo je crveno. To mi spominje crvenu krv, koju je moj Spasitelj prolio na križu. Kad o tome promišljam, moje se srce ispuni nadom i pouzdanjem da će mi Bog oprostiti grijehe.
Treće je slovo bijelo. To mi spominje nebo i vječnu sreću u njemu. Tada i ja zaželim doći u nebo pred Boga.”
Kad je to svećenik čuo, rekao je: “Moj brate, tvoja priprosta knjiga milija mi je nego li sve moje knjige skupa!”
+ + +
Svetoj Katarini Sijenskoj
(bila je dvadesetčetvrto dijete u roditelja)
u jednom viđenju pokazao je Isus samo jednu
zraku nebeske slave. Kad je svetica došla k sebi,
poviče: “Vidjela sam čudo, vidjela sam čudo!”