“Molim te, stani! Ja ću izići vani!”
Mladić Mariofil naučio je od starijih psovati. Nikako se nije mogao ostaviti te grješne navike. Sve je moguće pokušavao, ali ništa mu nije polazilo za rukom. Jednom zgodom, dok se vozio u svom vozilu, na putu je susreo starijega poznatog čovjeka, koji je pješice išao prema određenom cilju. Zaustavio se i pozvao ga da sjedne. Čovjek je rado prihvatio ponudu.
Za vrijeme vožnje mladić je stalno psovao. Starijem čovjeku to nikako nije išlo u glavu, pa mu u jednom trenutku reče: “Molim te, stani! Ja ću izići vani!”
Mladić se čudio, pa zašto kad još nisu stigli do cilja. Dobio je odgovor: “Ne mogu podnijeti te psovke, ne mogu i gotovo. Radije ću pješice. Tebe tvoja majka nije tako učila!”
Mariofil se zacrvenio, tražio oproštenje i čvrsto obećao da više neće psovati. Molio ga je neka samo ostane u vozilu. Tako je i bilo.
Nakon nekoliko mjeseci, kad su se njih dvojica opet vidjeli, mladić kaže svome velikom starijem prijatelju: “Prijatelju dragi, od onoga dana kad si me bratski opomenuo da ne psujem, više nisam psovao. Hvala ti za to!”
Psovka je strašan grijeh. Sotonski grijeh. Kako možemo vrijeđati onoga koji nas je stvorio i koji nam sve dariva. Dobro je netko rekao da su teški psovači, u neku ruku, kao opsjednuti. Kad se zna da je psovka veliko prokletstvo koje djeluje do u sedmo koljeno u obiteljima, onda bi trebalo sve učiniti da se toga velikoga zla odreknemo.
Ovaj mladić nam je zorni primjer da se sve može, kad se hoće. Potrebno je samo imati čvrstu volju i biti odlučan.
Molitva i sv. misa, česta sv. ispovijed i pričest uvelike pomažu.
Tekst: fra Petar Ljubičić