Bog mi je poslao osvjedočenoga mladića vjernika
Jedan ugledni gospodin pripovijeda: “Posjetio me jedan mladić na čijem se licu moglo pročitati poštenje i ozbiljnost. Predstavio se i ispričao mi da je bio kormilar na brodu koji je doživio brodolom. Mladić mi se svidjeo i dao sam mu nešto novaca. Zahvalno me je pogledao te, kao da i on meni želi nešto dobroga učiniti, reče mi: “Imam dalek put pred sobom, ali imam dobroga prijatelja koji će me na putu pratiti!”
– “Oh, to je prava sreća!” – odgovorih mu i u srcu osjetih težnju za takvim prijateljem.
– “Tko je taj vaš prijatelj?” – ako smijem znati.
“Sam Bog je to!” – te iz džepa svoga kaputa izvadi Novi zavjet.
– “Isus je moj najbolji prijatelj. Rado s njim svaki dan razgovaram. On mi uvijek pomaže!”
I još jednom se zahvali i ode. “Mene je tih nekoliko riječi koje je ovaj mladić kazao pogodilo kao strijela. Od tih se riječi nisam mogao osloboditi. Stalno su me progonile i nisu mi dale mira. Na kraju sam morao popustiti i počeo čeznuti za mirom koji je imao moj posjetitelj. Nikada ranije nisam mislio o Bogu. On je za mene bio dalek i nepoznat. Ovaj mladić o njemu je govorio kao da ga odavna pozna i kao da je stalno s njim povezan. Dok mi je govorio o Isusu koji mu dariva smirenost i utjehu, radost i sreću, osjetio sam kako to iz njega zrači.
Taj moj kratki susret i razgovor s čovjekom bio je povod ovome mome obraćenju. Iz sveg srca sam se zahvalio Bogu na tom posjetu.”
Ništa se ne događa slučajno. Bog sve vodi i svime upravlja.
Tekst: fra Petar Ljubičić