NAŠA ŠKOLA: Školstvo za vrijeme Prve Jugoslavije (2)

objavljeno u: NAŠA BAŠTINA, NAŠA ŠKOLA | 0

Nastavni predmeti koji su izučavani te školske godine (1923.) bili su:

Nauka o vjeri

Početna stvarna nastava

Srpski ili hrvatski jezik

Račun

Zemljopis i povijest

Prirodne nauke

Krasnopis

Geometrija i crtanje

Gospodarstvo

Pjevanje

Gimnastika

Ženski ručni rad

 

Ocjene su bile:

Za vladanje:

vrlo dobro, dobro, prilično, loše

Za polazak:

vrlo marljivo, marljivo,

prekidan, nemaran

Za uspjeh:

vrlo dobar, dobar, dovoljan

nedovoljan

Na ovome mjestu sjetimo se nastavnih predmeta koji su izučavani na osnovnoj školi (Svjedočanstvo Zvonimira Sučića iz osnovne škole na Kupresu, iz 1913. godine.) početkom stoljeća.

Isti nastavni predmeti izučavaju se i početkom vladavine nove vlasti. Očito je kako nove vlasti još nisu imali snage provesti dublje reforme u osnovnom školstvu ili su taj sustav prihvatile kao zadovoljavajući školski sustav. Isprava je ovjerena učiteljevim potpisom (Dragutin Brkić) i školskim pečatom na kojem piše: NARODNA OSNOVNA ŠKOLA – U MANDINU SELU. U sredini pečata je grb srpske kraljevske dinastije Karađorđevića. U SVEDOČANSTVU Dejana Vujanovića iz Duvna, na kraju šk. Godine 1937./1938. jezik je srpska ekavica, a pismo je dvojako: latinica i ćirilica.

Nastavni predmeti su slijedeći:

– Nauka o veri s moralnim poukama

– Narodni srpskohrvatskoslovenački jezik

– Narodna povest (istorija) sa najznamenitijim događajima iz opšte povesti

– Zemljopis

– Račun s osnovama geometrije i

geometrijskog crtanja

– Poznavanje prirode

– Praktična privredna znanja i

umenja

– Higijena

– Domaćinstvo

– Ručni rad muški i ženski s

naročitom primenom narodnih

motiva

– Crtanje

– Lepo pisanje

– Pevanje

– Telesne vežbe po sokolskom

sistemu

Ocjene su bile.

Za učenje:

Odličan (5), vrlo dobar (4)

dobar (3), slab (2) i rđav (1)

Za vladanje:

odlično (5), vrlo dobro (4)

dobro (3) i loše (2)

Ova druga školska svjedodžba (Dejana Vujanovića) svjedoči kako su u školama provedene promjene u jeziku i pismu. Jugoslavenskim vlastima škole su poslužile za promidžbu novih (svojih) duhovnih, kulturnih i političkih vrijednosti. Svaka vlast je to činila, a čini i danas.

O školskim i prosvjetnim prilikama u duvanjskom kraju dobru sliku stanja daje dopis Sreskog načelstva Tomislavgrada upućen Banskoj vlasti Banovine Hrvatske u Zagrebu, 19. siječnja 1940. Pov. Br. 1974/40. ” . . . Inače stanje je veoma žalosno. Među ženskim ima 100%, a među muškima 80% nepismenih. Banska vlast je u ovo kratko vrijeme (od 1939.) kratko vrijeme mnogo uradila, više nego bivši režimi za 20 godina. Grade se nove škole, popravljaju se stare, samo je veliko zlo u tome što nema dovoljno učitelja. S tim u vezi otvoreno je 15 pomoćnih škola u duvanjskom kraju. Data je inicijativa za otvaranje domaćinskih tečajeva, jer baš u selima u pogledu prosvjete i kulture, najveće zlo je u tome što su ženske na najnižem stupnju. Uzevši u obzir gore navedeno može se zaključiti da stanje nije zadovoljavajuće”.

 

(nastavlja se)

 

Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandnu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.