NAŠA ŠKOLA: Školska zgrada

objavljeno u: NAŠA ŠKOLA | 0

Gradnja školske zgrade u Mandinu Selu počela je 1910. i bila je dovršena u ljeto 1911. početka školske godine 1911./1912. Te godine s radom je počela Narodna osnovna škola u Mandinu Selu. Počesto se poistovjećuje vrijeme gradnje školske zgrade sa otvaranjem i radom škole, što uvijek nije isto.

Na žalost nije sačuvana nikakva dokumentacija (nacrti, planovi) niti tijek gradnje školske zgrade. Prema jednom anketnom listu iz 1939. kojeg je ispunio tadašnji učitelj Slavko Bucolić navode se ovi podaci o školi: gradnja je završena 1911; zgrada je duga 13,50 m; široka 6,50 m, a visoka 3,50 m. Vjerojatno je sagrađena prema tipskim nacrtima školskih zgrada koje je donijela austrougarska vlast.

Školska zgrada sagrađena je na državnom zemljištu veličine -5120 m/četvornih. O tomu svjedoči zapis u gruntovnoj knjizi katastarske općine Mandino Selo iz godine 1921. Školski vrt je proširen u vremenu između dvaju svjetskih ratova o čemuv svjedoči Posjedovni list po kojem je školsko zemljište ukupne površine 5120 m2. Takvo stanje ostalo je nepromijenjeno do danas. Iz Posjedovnog lista vidi se kako se škola nalazi u katastarskoj općini Mandino Selo. Zemljište i zgrada upisani su pod katastarskim brojem 4683, a brojevi parcela su: 655, 655, 656 i 657. (Podatci dobiveni u Katastru općine Tomislavgrad, 16. kolovoza 2010.)

Materijal za gradnju i financijska sredstva osigurala je Zemaljska vlada u Sarajevu. Izvođači rodova mogli su biti duvanjski (hercegovački ili dalmatinski!) kamenoklesarski majstori. Vjerojatno je da su i seljani pomogli u pripremi terena, zemljanim radovima, dobavi materijala i ugradnji grubih zidarskih i krovopokrivačkih radova.

Zgrada je bila kamena zidana jednokatnica: u prizemlju je jedna velika prostorija-učionica, u koju se ulazilo sa sjeverne strane, a na katu je prostrani stan za jednoga učitelja i njegovu obitelj na kat u učiteljev stan – bio je s južne strane zgrade. Školska zgrada je tvrdi kameni objekt i posve je udovoljavala svim potrebama učenika i učitelja, kao i vremenskim prilikama koje vladaju u tom kraju. Solidna nastava mogla se redovito izvoditi.

Školska zgrada – prelijepa kamena katnica – popravljana je više puta. Prvi puta zabilježeno je njeno popravljanje u proljeće 1940. To se vidi iz Izvješća Načelstva sreza duvanjskog -Tomislavgrad (br.2750/40. od 21. marta 1940..) o “proslavi smrtnog Dana dr. Ante Radića”. U tom izvješću koje je poslano Ispostavi banske vlasti IV – odjel za prosvjetu u Splitu dato je zbirno i posebno izvješće za svaku tadašnju školu u duvanjskom kraju. U dijelu teksta koji govori o školi u Mandinu Selu stoji “… Zbog popravka škole predavanje održato 1./III. Tako je glasio izvještaj škole, koji nije upućen Odsjeku 5. Banske vlasti.”

Školska zgrada izdržala je sve kušnje i udare vremena i ljudi. Oštre i jake duvanjske bure i oluje nisu joj naudile, ali jesu vojske u vrijeme ratova (pa i izvan ratova!) koje su boravile u školi duže ili kraće vrijeme. Radi boravka vojske u školi, nastava je prekidana na kraće ili duže vrijeme. Ni jedna vojska (austrijska vojska, domobrani, ustaše, četnici, Talijani, Nijemci, partizani) nije bila pažljiv gospodar objekta u kojem je boravila. Školu su djelomično oštetili, a arhivsku dokumentaciju u pravilu u cijelosti uništili.

U ljeto 1942. godine talijanska vojska napušta područje Tomislavgrada. To su iskoristili partizani i nastupa doba čestih i teških borbi s partizanima koje su uz promjenjivu sreću, čas na jednu, čas na drugu stranu trajale do kraja 1944. Osobito je teško stanje bilo u proljeće 1943. (4. neprijateljska ofenziva – bitka za ranjenike), kada se glavnina partizanskih ranjenika kretala na prostoru od Vedašića do Lipe. U takvim prilikama i naša škola je poslužila za njihov smještaj, a narod je prisiljen na pomoć u spašavanju ranjenika. Kolona ranjenika i izbjegloga naroda kretala se preko Ljubuše k Rami i Prozoru. U tim borbama školsku zgradu je oštetilo talijansko zračno bombardiranje.

Drugo popravljanje školske zgrade izvedeno je u ljeto 1945. godine. Tijekom rata školska zgrada oštećena je toliko da se nastava u njoj nije mogla izvoditi. Toga ljeta zgrada je sanirana i uređena za učitelja i školsku djecu. Do jeseni zgrada je bila sanirana i nova školska godina mogla je početi u novouređenoj školi. Školska zgrada je tijekom ljeta 1945. popravljena, a nastava se održavala u jednoj kući u Dilaverima. Od jeseni iste godine nastava u školskoj zgradi mogla se neometano održavati.

Školska kamena jednokatna ljepotica stajala je ponosito sve do 1968. kada su je tadašnje gradske -duvanjske vlasti preuredile.

To preuređenje zgrade izvedeno ja na način da je ‘skinut’ cijeli kat škole. Škola je od katnice postala prizemnica, a velika školska učionica podijeljena je u dvije manje. Sa sjeveroistočne strane postojeće zgrade dozidan je stan za učitelja. O tome sam u pismohrani grada Duvna pronašao dokumente.

U općinskoj pismohrani pronašao sam Rješenje načelnika općine Duvno od 18. lipnja 1968. (broj 04/8-6/1-68.) kojim se osniva Komisija za tehnički pregled zgrade. Iste godine, 5. kolovoza 1968. Komisija je podnijela izvješće kojim je izvijestila načelnika općine o izvedenim radovima na školskoj zgradi u Mandinu Selu. Načelnik je na temelju podnijetog izvješća donio “Rješenje da se izgrađeni investicijski objekt područne škole u Mandinu Selu može koristiti, odnosno staviti u pogon.”

Dotrajalost materijala i ‘zub vrimena’ oštetili su zgradu. U pripremi su najnoviji zahvati na školskoj zgradi. Iz nekoga fonda za sanaciju školskih zgrada Federacije Bosne i Hercegovine osigurano je 20.000 KM, (KM = konvertibilnih maraka =novčana jedinica u BiH), a donacijom Vlade Republike Hrvatske osigurano je još 30.000 kn. Radovi na sanaciji krovišta škole bit će izvedeni na proljeće 2011. godine. Ako se najavljeni planovi obnove i uređenja ostvare, naša škola dočekat će svoj stoti rođendan sanirana i uređena.

Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandnu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.