NAŠA OGNJIŠTA I NAŠA BAŠTINA: Sarafini Lauš

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA I BAŠTINA | 0

Napomena: Pjesma je posvećena Sarafini Lauš, ženi iz travničkog sela Ćukle koja je u Domovinskome ratu izgubila muža i tri sina.

 

Pleteš i gledaš dugo u noć

Život obrubljuješ

Kroz pređu igle ti srce probadaju

Vezeš uskrsnuće i nadu

 

I sve je sad tu u pleteru

I nemir i suze i strah i potonuće

I život razlomljen ko kriška jabuke

iz voćnjaka na obali Lašve

 

Gledaš u lice jednog naroda

I cijeli jedan narod ne može ti pogledat u lice

(Ni sebi ne može pogledat u lice)

 

I nesta naroda

Tek ožalošćene majke

Izmeđ voćnjaka koračajući na grobove svrate

Da zapale svijeću

 

Sve je pobijeno

I nada

Samo Lašva sa sobom priča, u sebi krijući stoljeća

 

I magla guta drveće, ceste i ljude

Što htjeli bi da se nikad ne probude

 

 

Izvor: Ilija Smiljanić: Zamka vremena, 2018.

Foto: Zvonimir Čilić (VL)