MANDOSELJSKA PREZIMENA: Križanac

MANDOSELJSKA PREZIMENA: Križanac

objavljeno u: MANDOSELJSKA PREZIMENA | 0

Prezime Križanac ima 809 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 764. hrvatsko prezime.

Najviše ih je: u Sinju (29 obitelji, 92 duše), Radošiću pokraj Sinja (27, 83), Zagrebu (31, 79), Križancima pokraj Žminja (15, 51), Puli (18, 46), Vinkovcima (9, 34), Sesvetama (7, 29), Žminju pokraj Pule (8, 27), Vođincima pokraj Vinkovaca (7, 26), Stobreču pokraj Splita (6, 18), Osijeku (5, 18),  Omišu (6, 18).

Prezime Križanac s jezičnog motrišta je nastalo dodavanjem imenu Križan dometka –ac, koji ima deminutivno-hipokoristično značenje. Osobno ime Križan je hrvatska prilagođenica latinskog Chrisantius odnosno grčkog imena Chrysanthios.

Inače u osnovi i imena i prezimena  nalazi se imenica križ, hrvatski naziv  kršćanskog simbola u obliku krakova  što se sijeku pod pravim kutem i kojem je istoznačica imenica krst, hrvatska prilagođenica grčkog Khristos (Hristos) odnosno latinskog Christus, koji su prijevodi hebrejskog Mašijah (Mesija) što znači pomazanik zbog uskrsnuća od mrtvih utemeljitelja kršćanstva Isusa iz Nazareta. Zapravo križ je prilagođenica latinskog crux, crucis, f. u  jezicima dvaju najkatoličkijih slavenskih naroda Hrvata i Poljaka (krzyz).

Inače križ, sastavljen od dviju ukriženih greda, bio je u antičkom razdoblju naprava na koji su se za kaznu vješali ili pribijali robovi i zločinci. Tako je primjerice u rimskom pravu raspinjanje na križ bila navlastito sramotna, obeščašćujuća kazna za buntovnike i gusare. Pod utjecajem kršćanstva tu je kaznu ukinuo rimski car Konstantin Veliki (285-337). Iako se križ kao kršćanski kultni predmet pojavio već u I. stoljeću, tek od Konstantinovog doba dolazi do njegove opće primjene kao kršćanskog simbola: pri gradnji sakralnih objekata, na misnom ruhu, kao dio nakita, zatim u heraldici te osobito u umjetnosti itd.

Pokraj Varaždina je naselje Križanec (kajkavska inačica tog  prezimena) s 329 stanovnika prema popisu iz 2001. Godine, Pokraj Žminja je selo Križanci.

Pokraj Tuzle nalazi se selo Križani,  pokraj Bosankog Broda  Križanovo, a pokraj Viteza  je Križančevo Selo.

Slična su jezičnog postanja i prezimena:  Križanec, Križanić, Križanović,

Križančić, Križanec, Križanić, Križanović, Križanovski.

Križanci pripadaju hrvatskim rodovima, čijih se broj pripadnika uveliko povećao u posljednjih šezdesetak godina: u popisu iz 1948. u Hrvatskoj je zabilježeno tristotinjak  Križanaca, a 2001. godine  dva i pol puta više, oko 800 duša. Tom povećanju  pridonijelo je dijelom  i doseljavanje Križanaca iz Bosne i Hercegovine, primjerice s duvanjskog područja i srednjobosanske općine Vitez. Najviše novih prebivališta Križanci su osigurali u Zagrebu, Omišu, Stobreču pokraj Splita te u Vinkovcima i okolici.

U Hrvatskoj postoje  dvije velike nesrodne skupine roda Križanac: u selu Križanci pokraj Žminja te u Dalmaciji s maticom u Radošiću pokraj Sinja.

U istarskom naselju Križanci prema popisu iz 2001. godine  od ukupno 138 stanovnika  njih  se 51 preziva Križanac.

Inače u Istri prema popisu iz 2001. godine živi gotovo četvrtina svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj: u 17 mjesta 64 Križančeve obitelji sa 170 duša.

Najviše ih je: Križancima (15, 51), Puli (18, 46), Žminju (8, 27) Rovinju (4, 9) itd.

Na dalmatinskom pak području, a ponajviše u Cetinskoj krajini, živi više od trećine svih stanovnika Hrvatske s prezimenom Križanac: 102 obitelji s 313 duša.

Starina tog roda je Vedašić pokraj Tomislavgrada, odakle su i Križanci skupa s precima današnjih Križana iz Dugopolja i Križanovića iz Turjaka prebjegli ispred osmanlijskog zuluma u doba velike seobe katoličkog življa s herceg-bosanskih prostora u Cetinsku krajinu 1687/1688. godine.

U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/1742. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio je u Vedašiću dvije 14-člane obitelji: Andrije i Mate Križanca.[18]

U popisu pak biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Vedašiću dom imaju dvije obitelji: Ivana Križanca (22 duše ) i Petra Križanca (15); tada su u Gabeli pokraj Čapljine živjele  dvije Križančeve obitelji: Markova  s 18 i Stipina  s tri duše.[19]

Iz Vedašića je u Mandino Selo preselio dio Križanaca, vjerojatno početkom 19. stoljeća. U ispravama su  u Mandinu Selu  prvi put zabilježeni 18. studenog 1822. godine, kad se  Mandoseljka Iva Križanac Matina udala za Iliju Pašalića iz Šujice.[20]

Dodajmo još: oko 1820. godine dio Križanaca iz Vedašića odselio je u Kućane, župa Solakova Kula pokraj Konjica, gdje im i danas žive potomci.[21]

Popis iz 2001. godine zatekao je u 20 dalmatinskih naselja 102 Križančeve obitelji s 313 duša. Najviše ih je: u Sinju (29 obitelji, 92 duše), Radošiću pokraj Sinja  (27, 83), Omišu (6, 18), Stobreču (6, 18), Brnazama (2, 9), Šibeniku (3, 9) itd.

Dakle prezime Križanović, koje su donijeli u Cetinsku krajinu iz Duvna, pripadnici tog roda s vremenom su napustili i vratili se onom obliku prezimena  kojim se služe današnji pripadnici tog roda što žive na njegovoj prastarini, u Vedašiću na Duvanjskom polju.

Pretežiti dio Križanaca zagrebačkog kraja i slavonskih prostora su podrijetlom s duvanjskog područja te iz srednje Bosne.

U devet naselja zagrebačkog područja popis iz 2001. godine zatekao je 49 Križančevih obitelji sa 143 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (31 obitelj, 79 duša), Sesvetama (7, 29), Rakitju (3, 11) itd.

Na slavonskim prostorima u 20 mjesta tog kraja živi 47 Križančevih obitelji sa 156 duša, a najviše ih je: u Vinkovcima (devet obitelji, 34 duše), Vođincima (7, 26), Osijeku (5, 18), Ivankovu (3, 13), Vrpolju (2, 12) itd.

 

Ante Ivanković