MANDINO SELO ZBRDA-ZDOLA

objavljeno u: SAČUVANO OD ZABORAVA | 0

Mandino Selo leži na istočnom kraju Duvanjskog polja, a točne koordinate za ljude koji nas traže po raznim kartama glase 43° 40′ 57″ sjeverno, odnosno 17° 18′ 35″ istočno.

Točno podrijetlo imena vjerojatno nitko ne zna, ali je na osnovu njega očito da je jedna naša znamenita prababa bila Manda. Koliko je autoru ovih redaka poznato od mlađih cura u selu nijedna se ne zove njenim imenom, a zadnja koja mu je u sjećanju je pokojna Manda Rašićuša – ona je u najboljim godinama bila krupna i glasna žena, te su djeca iz generacije 60.-tih godina mislila kako je cijelo selo po njoj kršteno. Kasnije smo saznali da nije, jer ime Mandino Selo prema crkvenim zapisima postoji već više stoljeća, a Manda koju smo mi znali ipak nije toliko dugo živjela.

Mandino Selo počinje kod jedne, a završava kod druge gradine, što cijelom selu daje povijesno značenje u lokalnom, duvanjskom okviru. Prva gradina se nalazi u blizini jedne od najstarijih škola u općini, vidno se uzdižući dobrih stotinu metara iznad Duvanjskog polja. Druga, manja gradina je na gredi iznad Rezinih kuća i služi kao omiljeno skrivalište za djecu koju majke zovu na ručak, a ona se prave gluha. Iza te manje gradine, u gredu ispod Ljubuše planine, usijeca se mala klisura koju Mandoseljani zovu Procipinom. Za ljubitelje prirode taj kraj prava je mala atrakcija u kojoj možete provesti nekoliko neometanih trenutaka ili sati uživajući u prirodi, pod uvjetom da niste ponijeli mobilni telefon.

Naše malo mjesto se sastoji iz tri dijela, što ga opet čini puno većim. Pored prve gradine i u blizini naše osnovne škole sagrađene za vrijeme austro-ugarske vladavine nalazi se zaselak Bilanovići, nazvan po tamo nabrojnijem prezimenu, a to je ujedno srpski, pravoslavni dio Mandina Sela. Malo dalje prema istoku prostiru se Dilaveri, a ime zaseoka potiče (kako bi bilo drugačije) od jedinog tamo postojećeg prezimena i to je ujedno muslimansko-bošnjački dio mjesta

Treći i ujedno najveći dio Mandina Sela je onaj u kojem žive katolici Hrvati, a pošto je tamo oduvijek bilo više prezimena, tako su njegova dva dijela prozvana po nazivu dviju najstarijih familija, Ivići i Markovići.

U središtu sela, u Joskanovićima, nalazi se jedna od nekoliko seoskih murvi, gdje se tijekom dugih ljetnih večeri diskutira o svemu i svačemu, počevši od cura koje se nisu udale, a mogle su itekako birati, pa do aktualne politike, nogometa i naravno najnovijih vijesti iz sela.

Kratko rečeno murva je tradicionalno kulturno i društveno središte Mandina Sela. Zadnjih godina došlo je do izvjesnog pomjeranja ravnoteže mjesta, nakon što je uz cestu koja vodi prema Tomislavgradu napravljeno nekoliko novih kuća. Tu se sad nedjeljama sastaju mladi i stari momci na bućanje.

Odlike Mandoseljana su stasitost (autor teksta je časna i rijetka iznimka), otvorenost i tvrdoglavost. U selu je oduvijek bilo inovativnih duhova, pa je tako sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća tu u režiji i tehničkoj izvedbi pokojnog Vinka Šarca pokrenuta prva privatna radio postaja u općini koju je milicija nakon nekoliko dana zatvorila jer je bila ilegalna, a ni teme o kojima se raspravljalo u studiju u Šarčevoj pojati nisu odgovarale ondašnjoj političkoj liniji.

Selo je diljem općine poznato po lijepim curama i kršnim momcima, a najupečatiljivije primjerke navedenoga može se vidjeti na Srce Isusovo, župni blagdan koji se slavi u mjestu Kongori u lipnju mjesecu.

Mandoseljske obitelji iz njegova katoličkog dijela nose prezimena Križanac, Šarac, Šumanović, Tokić, Sesar, Ivić, Ćurčić, Majić, Vukadin, Marković i Rezo. Do prije nekoliko godina je u selu postojalo i prezime Malić, kongorskog podrijetla, ali se nakon smrti Ljubice Malić-Bube kod nas nitko više tako ne preziva.

Iako je prezime Ivić jedno od najstarijih i najpoznatijih u selu, pa se kao što napisah stanovnici njegova zapadnog dijela zovu Ivićani, od te stare loze više nitko ne živi u mjestu, posljednji njihov predstavnik bio je Ante Marijanov Ivić koji nije imao djece. No, da bi to lijepo prezime održalo svoju tradiciju u našem selu pobrinuo se je Jakov Ivić iz Lipe, koji je nakon ženidbe s Anđom Malić preselio kod nas, gdje su njegova djeca napravila kuću i tako nastavila tradiciju ovoga krasnog mandoseljskog prezimena.

Drugo staro prezime je Marković, spominje se i u najstarijim zapisima o selu iz sedamnaestog stoljeća, a trenutno od njihove loze ima nekoliko obitelji, između ostaloga i mladih parova s više djece, pa je opstanak Markovića ispod naše grede zagarantiran.

U nekim prezimenima, kao npr. u Šaraca i u mojih Vukadina, postoje po dvije loze koje rodbinski više nisu povezane, a da je Mandino Selo i za ljude iz drugih krajeva svijeta oduvijek bilo atraktvino govori činjenica da su se Tokići doselili iz Kongore, Sesari iz Kočerina, a Reze iz Rakitna.

Glavni proizvodi koji uspijevaju i dorađuju se u Mandinu Selu su krumpiri, kupus, sir i pršut, a ni sijeno se ne smije preskočiti osim ako je u plastu. U prošlom stoljeću je u selu proveden eksperiment prvog uzgajališta banana u Europi, no isti, vjerojatno zbog klimatskih uvjeta, nije bio osuđen na uspjeh.

Od ponude za turiste može se izvojiti prekrasna priroda planina Ljubuše i Vrana, širina Duvanjskog polja, blizina Blidinjeg jezera, kao i dva ugostiteljska objekta – prvi na benzinskoj pumpi, direktno na najvećem mandoseljskom križanju u blizini škole u kojem se uglavnom okupljaju igrači bele, i drugi nazvan Tominom konobom, u kojoj njen vlasnik svojim gostima osobno pripravlja pite i bureke ispod sača.

Sve donedavno, početkom kolovoza, u selu se održavao malonogometni turnir u sklopu manifestacije „Dani Oluje i Mandina Sela“, koji je jako dobro bio posjećen i prilikom kojega su gledatelji, osim gledanja utakmica vrhunskih duvanjskih nogometaša, mogli uživati u bogatom kulturnom programu, kao što je bacanje kamena s ramena, skok udalj „smista“ ili pjesme duvanjskih cura i momaka.

Tu i tamo pjevačima i pjevačicama se priključi i pokoji glas starijih osoba s gangom “Oj Mandino Selo ispod Vrana”.

Naše malo mjesto nije dakle veliko, no ima u njemu puno tajni, priča, ljubavi, briga, nada, vjere i dragih ljudi, od kojih su neki opisani na narednim stranicama.

 

Blago Vukadin