Što bi mi bez rodijaka?
U mladosti nam posuđuju cipele, jakne i samopouzdanje, kad odrastemo veselimo se djeci i obiteljima, a pod starost pričamo o lijekovima, unucima i prošlim vremenima. Rodijaku se ne može ni glumiti, niti lagati, a hvaliti se smije jedino onime što svatko zna, pa se o tome i ne priča.
Stoga je lijepo kod rodijaka svratiti na kavu i razgovor, a tako to rade i ova dva mladića, Ante Rezin i Dane Jozin, prvi drugome daidžić, a drugi prvome tetkić.
Pa sad računajte!
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Mirjana Vukadin