Radio Dane Jozin u kafiću Antonijo u Dubokom putu i ugledao Mirjanu, lijepu curu sa zapadnog kraja Duvanjskog polja, ali se zabunio i pocrvenio ne znajući kako da joj se nasmiješi i da ga ona primjeti, te se u nevolji obratio svome prijatelju i kolegi, Miroslavu Gabrića iz Lipe:
„Bolan Miro, reci mi što da radim da me Mirjana zapazi?“
„Gledaj Dane, da si kršan i lip ko Blago Ćokanov već bi te cura pogledala. Ali nisi! Kupi dakle kakav dobar auto, daj gas i otvori prozor, pa se provozaj do Jošanice.“
Nabavio Dane auto s puno konjskih snaga, okitio kosu gelom i položio krpu na haubu da ne ostane na njoj trag od novih tena, te krenuo na posao planirajući predvečer provozati se ispod Jošanice.
No, kako to u životu biva, trud je bio uzalud.
Mirjana je istoga dana došla u kafić i pogledala Dani u oči, a što je dalje bilo zapisano je u vjenčanom registru duvanjske župe.
Već tridesetak godina.
Priča se da su se u bijesnoj limuzini skupa provozali, i to malo dalje od Jošanice, ali ih nitko nije vidio ni čuo, no to je sasvim druga priča.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Mirjana Vukadin