DUVANJSKA PREZIMENA: Šimići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Šimići žive u Šujici (26 obitelji, 95 članova), Roškom Polju (8 obitelji) i Tomislavgradu (1, 6).

Prezime je nastalo od hipokoristika Šime ili Šimo osobnog imena Šimun, kako su Hrvati izgovarali staro židovsko ime Simon. Dakako, nije isključeno da je nastalo i od ženskog imena Šima.

Svi Šimići, pa i oni s duvanjskog područja, nisu istog krvnog podrijetla. ” U starini su se prezivali Vojnići, po kojima je sadašnje selo pokraj Ljubuškog dobilo ime. Da su doista Šimići nekada bili Vojnići, doznajemo iz starih matica u Tučepima, koje su započete 1662. godine i u kojima se od početka više puta nalazi upisano njihovo dvojno prezime koje su donijeli iz Hercegovine Vojnić ili Šimić i obrnuto. Šimići su iz Vojnića prešli u Ružiće nakon što su stari Ružići odselili u Dalmaciju.” Razlog zbog kojeg su Šimići napustili Vojniće je “što je neki Vojnić iz mostarske okolice ubio Turčina i pobjegao u Primorje i nastanio se u Tučepima, u komšiluk Šimića.”?

Iz Tučepa i Igrana Šimići sele uRužiće, Proložac pokraj Imotskog, u Šujicu, na kuprešku visoravan, a onda se raseljavaju po gotovo cijeloj Bosni.

U Proložac doseljene dvije obitelji Šimića (Mijina i Petrova sa 6 odnosno 9 članova) dobivaju 1725. godine od mletačkih vlasti 11 odnosno 25 kanapa zemlje. Ove su obitelji zabilježene i u Stanju duša župe Proložac 1744. godine: Mijina s 9 i Petrova s 13 duša.’ U Biorinama, također u Imotskoj krajini, doseljena obitelj Joze Šimića s 8 ukućana 1725. godine dobiva 12 kanapa zemlje, a 1754. godine u Stanju duša župe Ugljane, kojoj pripadaju i Biorine, upisane su dvije Šimića obitelji: Matina s 5 i Stipanova sa 6 članova.

U Ružićima pokraj Gruda biskup je fra Pavo Dragićević 1741/42. Godine zabilježio 3 Šimića obitelji: Dujinu i Ivanovu s po 11 i Ilijinu sa 6 članova.

U Ružićima je biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine zatekao čak 8 obitelji Šimića: Ivan (30 članova), Ivan drugi i Ante (po 11), Ilija i Frano (po 12), Jure (13), Filip (19) i Petar (7).

Tada, dakle 1768. Šimići i u Šujici imaju dvije kuće: Ivan s 13 i Mijo s 3 ukućanina. Oni su preci današnjih Šimića šujičkog područja.

Na kuprešku visoravan Šimići doseljavaju u dva navrata: “najprije u Juriče i dalje u Suhovu (koncem XVIII. vijeka), te drugi put u Malovan (sredinom 19. stoljeća) nakon izvjesnog zadržavanja u Šujici.’ Uoči Domovinskog rata Šimići su na Kupresu imali 10 kuća.

Širenje Šimića na prostorima zapadne Hercegovine istražio je Nikola Mandić: iz Ružića je u Grude 1790. godine preselio Stipan Šimić; u Drinovce su oko godine 1815. stigla braća Marijan i Luka sinovi Mate Šimića; u Bijakoviće pokraj Međugorja doselio je Nikola sin Luke Šimića iz Drinovaca; oko 1856. godine u Tihaljinu je iz Drinovaca doselio Jozo sin Mate Šimića; u Podljubuški su iz Ružića došli Jozo i Jakov, sinovi Petra Šimića; u Radišiće je iz Ružića oko 1820. godine stigao Ivan sin Stipana Šimića·6 .

Od grudskih (zaselak Alagovac) Šimića je i posljednji hrvatski hajduk Andrijica Šimić, sin Ivana Šimića i majke Ive rođene Milas, rođen 1833. godine. Za intenzivnog hajdukovanja žestoko se sukobljavao i s turskim i austrijskim progoniteljima, a uhićen je na prijevaru i osuđen 1872. godine na “tešku dosmrtnu tamnicu”; izdržao je 31 godinu u koparskom zatvoru, pomilovan, a umro je 1905. godine. Hrvatski ga puk iz Hercegovine i Dalmacije slavi kao zaštitnika sirotinje i nepokolebljivog borca protiv turskih zuluma.

Od drinovačkih su Šimića i poznati i priznati hrvatski književnici braća Antun Branko i Stanislav Šimić.

Hercegovački Šimići poznati su i po još nečemu, od njih je nastalo čak 8 novih hercegovačkih rodova: Iličići, Perići, Božići, Prelasi, Dedići, Žulji i Zeleničići.

Dok se od Šimića obilato nastajalo, na području Roškog Polja novi su Šimići postali od starosjedilačkog roda Kolaka. Oni su zabilježeni u Roškom Polju 1741/42. godine (3 obitelji s 45 članova) i 1768. godine (7 obitelji s 54 duše). Od Kolaka su nastala još tri roškopoljska roda: Tatarovići, Križići i Bukovčići (više ih nema u Roškom Polju).

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.