Danas na duvanjskom području Jurčevići žive u Stipanićima (34 obitelji, 165 članova), Kovačima (12,66), Tomislavgradu (7, 25), u Vinici (14,21) i Za1juti (3, 4).
U osnovi je prezimenska hipokoristik Jurac od osobnog imena Jure. Dodavanjem nastavka -ević, dobivamo Jurrajc+ević, slijedi Jurc+ević i konačno Jurčević.
Starina im je Vinica (duvanjska općina) i Studenci (lmotska krajina), koju danas stjecajem povijesnih okolnosti razdvaja čak državna granica.
Najstariji spomen o Jurčevićima je onaj 1686. godine, kada se u zbjegu stanovnika Studenaca, koji će se zaustaviti u Kučićima poviše Omiša, nalaze dvije obitelji: Tomina s 13 i Lukina s 9 ukućana.’ Te se godine u zbjegu stanovnika Zagvozda, koji će se zaustaviti na području Brela nalazi i 8-člana obitelj Mije Jurčevića.’ Zagvoški Jurčevići su se iz izbjeglištva vratili, pa su od njih postali današnji Jurčevići na Makarskom primorju, a dio koji se vratio u Lokvičiće promijenili su prezime u Jurič.
“Kod diobe zemlje 1725. godine Filip Jurčević s 9 čeljadi dobio je 4 kanapa na Studencima, dok je Petar s 8 čeljadi dobio 6 kanapa. Stanje duša (župe Studenci-op.A.I.) zabilježilo je Petra Jurčevića sa 17 čeljadi, Matu s 22 čeljadi”.
Jurčeviće, koji su ostali u Vinici, 1741/42. godine posjećuje i popisuje biskup fra Pavo Dragićević: 14-članu obitelj Stipana Jurčevića (Stephanus Jurchevich), te obitelji Mate i Ilije Jurčevića sa 7 odnosno 4 ukućanina. Tada je u Podgaju zabilježena 13-člana obitelj Marka Jurčevića.
Biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine zatiče u Vinici 6 obitelji i 54 osobe s prezimenom Jurčević: Stipanovu s 21, Matinu s 10, Mijinu s 8, Križanovu sa 7, Ivanovu sa 6 i Jurinu s 2 ukućanina. Dvjema obiteljima s prezimenom Jurčević već se svidjelo Kolo, gdje je novo boravište našlo 21-člano domaćinstvo Joze Jurčevića i Petrova obitelj s 8 duša.
Dakle, Jurčevići se približavaju današnjim svojim staništima u Stipanićima i Kovačima, a dio će njih ostati do danas vjeran Vinici. A oni Jurčevići, što danas žive u Žabljaku Donjem pokraj Livna, doseljenici su iz Vinice.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.