Danas na duvanjskom području Đikići žive u Rošnjačama (6 obitelji, 9 članova), Tomislavgradu (11, 49) i Roškom Polju (2 obitelji).
S jezičnog stanovišta ovo prezime treba dovesti u vezu s glagolom đikati, što znači naglo rasti, brzo izrastati, šiknuti u vis. Tako su nastala i Đikićima slična prezimena:Điko u Dugopolju pokraj Splita i Đikanić u Vojniću.
Đikići ništa ne znaju o svom podrijetlu, zapisao je o njima 1961. godine M. Petrić. U literaturi također nismo ništa našli o ovome rijetkom prezimenu osim što V. Vrčić u popisu današnjih stanovnika sela Studenaca u Imotskoj krajini navodi i one s prezimenom Đikić, vjerojatno doseljene iz Zaljuti. U Ljetopisu župe Roško Polje, kojeg je 1915. počeo pisati župnik fra Blaž Jerković spominju se Đikići u Roškom Polju ali kao doseljenici iz Vinice. Danas u Roškom Polju žive dvije obitelji Đikića.
U sačuvanim maticama krštenih župe Vinica Đikići se javljaju 6. siječnja 1906. godine, kad je upisano rođenje Mate sina Jakiše Đikića i majke Jake rođene Mišetić.
Đikići islamske vjeroispovijesti žive u Mostaru i jedan se gradski predio po njima zove Đikovina.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.