Danas na duvanjskom području Ančići žive na Blažuju (6 obitelji, 26 članova), u Lipi (3 obitelji) i u Tomislavgradu (1 obitelj, 4 člana).
Prvi je pisani spomen o Ančićima od 13. veljače 1624. godine, kada se Juri Ančiću i njegovoj supruzi Mandi rođenoj Sučić u Lipi rodio sin Ivan, kasnije bosanski franjevac i pisac. Ako su u vrijeme Ivanova rođenja njegovi roditelji bili dvadesetpetogodišnjaci, onda je rod Ančića u Lipi nazočan od početka 17. stoljeća, dakle oko 400 godina. To znači da uz Lučiće, Tomiće i Sučiće Ančići spadaju među najstarije rodove Hrvata katolika na Duvanjskom polju.
Inače, fra Ivan Ančić pripada plejadi bosanskih franjevaca pisaca iz razdoblja protureformacije, čija su djela pisana “jezikom iliričkim kakono je naš dumanski”, štokavskim narječjem ikavskog govora, latiničnim pismom umjesto dotadašnje bosančice. Objavio je 4 djela: Thesaurus perpetuus, Ogledalo misničko, Vrata nebeska i Svitlost karstjanska. Školovao se u Italiji (Cremona, Bressanone, Napulj), a službovao je u Velikoj pokraj Požege, Našicama, Brodu, Beogradu, Šibeniku i Rami. Umro je 24. srpnja 1685. godine u Anconi, gdje je i pokopan.
U Lipi, Ančića starini, pri popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup je fra Pavo Dragićević zabilježio 4 obitelji tog roda: 16-člana obitelj Mate Ančića (Matthaeus Ancich), Grgina obitelj ima 12, Jakovljeva 8 i Markova 4 člana. Tada i u Osmanlijama pokraj Kupresa živi obitelj Ivana Ančića, doseljena iz Lipe.
U Tihaljini pokraj Gruda Dragićević svjedoči o nazočnosti dviju Ančića obitelji: Grgina s 11 i Antina 8 članova.
Iz nama nepoznatih razloga Ančića u vrijeme popisa biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. godine u .Lipi zakratko nema, ali ih zato ima na drugim mjestima: u Osmanlijama su dvije obitelji s prezimenom Ančić – Ivanova s 9 i Ilijina s 8 članova; u Raškoj Gori iznad Mostara 3 Ančića obitelji imaju dom – Petrova s 9, Blaževa sa 7 i Jozina sa 6 članova; u Tihaljini pokraj Gruda također tri obitelji ovoga roda – Ivanova s 11, Jozina s 4 i Bernardova s 5 članova.
“Bernarda Ančića spominje biskup Marko Dobretić u svome izvješću 1777. godine. “I O Ančićima su ostali pisani tragovi i na Duvnu susjednim područjima: vrgoračkom kraju, Imotskoj i Cetinskoj krajini. “Ančića je starina, smatra N. Mandić, u Tiha1jini, odakle su nakon oslobođenja Vrgorske krajine 1690. godine prebjegli u Zavojane, gdje su od mletačke vlasti dobili 15 kanapa zemlje i kulu bege Cukarinovića.’ Iz Zavojana Ančići sele u Mostar, a prvi je oko godine 1790. stigao Ante Ančić koji se oženio Anicom rođenom Matković i s njom dobio sina Juru 1795. godine.
U Imotsku pak krajinu, u selo Dobranje, Ančići doseljavaju 1694. godine u sklopu zbjega od 5 tisuća osoba, koje iz Brotnja na novooslobođeni od Turaka teritorij dovode dvojica franjevaca fra Frano Marinović i fra Frano Andrijašević. “Kod diobe zemlje 1725. godine Mate Ančić je dobio 10 kanapa zemlje, Tadija s 11 čeljadi 22 kanapa … Doselili su iz Brotnja u Hercegovini u Grabovac, Imotski i Dobranje.””
Kako Ančića nije bilo u Brotnju, oni su u Imotsku krajinu mogli doseliti iz Tihaljine ili pak iz Raške Gore. I u imotsko selo Grabovac doselili su Ančići iz Hercegovine: 8-člana obitelj Vida Ančića 1725. godine dobila je 7 kanapa zemlje.
U Cetinskoj se krajini Ančići spominju 1699. godine, kada jedna obitelj s tim prezimenom dobiva od mletačkih vlasti zemlju, a u Donjem Dicmu 25. rujna 1791. godine spominje se Marko Ančić rečeni Elez kao sudac izmiritelj u sporu pri diobi imanja preminulog harambaše Marka Marendića pokojnog Duje.
Ančići sele u mnoge dijelove Bosne i Hercegovine: 1768. godine u Varešu su dvije obitelji: lozina s 10 i Markova s 5; s Kupresa Ančići sele u Uskoplje prije 1775. godine (20. siječnja te godine Mijo se Ančić vjenčao s Mandom Ljuticom iz Uskoplja;’ u Kulinu, u plehanskom kraju, 1756. doseljava iz Tihaljine Kata Ančić; u Živinice, također na plehanskom području, 1766. doseljava Ante Škorić i žena mu Matijana Ančić “od Duvna”; 1765. godine u Mišince, plehanska župa, stigao je Marijan Tolić i supruga Kata Ančić iz Tihaljine. “
U Leksiku prezimena Republike Hrvatske Ančići su 1948. godine bili stanovnici 56 mjesta od Dubrovnika, Korčule, Hvara do Gline, Zagreba, Osijeka i Borova.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.