S VRHA GRUDE

Bože, kad radostan sam, daj mi kaplju milosti svoje; prazni li se nutrište moje, dodaj kaplje dvije. Kad sam prazan ko čaša – bez kapi vode, zazivam Tvoje ruke da mi taknu tjeme…   Tekst: Ante Šarac

Za Drugoga svjetskog rata i nakon njega u naš zavičaj ušla je tuga, zavukla se u srca majkā i tamo savila gnijezdo. I pod krov djece. Nije stigla sama od sebe. Sijahu je mrzitelji svega našega, koseći kolonu naših očeva … pročitajte više

Mislim da je i Bog stvorio svijet s osmijehom.   Najbolje nam sjeda tihi osmijeh u očima   Od svih neprirodnih ljudskih očitovanja najtužniji je neprirodan – umjetan (o)smijeh.   Osmijeh koji se brzo gasi, otkriva nam skrivenog i mračnog … pročitajte više

Mjesto da pliva u morima i rijekama širom svijeta, kao što pošteni raci čine, on se na kopno imenom prebacio, ukotvio u ljudsko tkivo i s vremena na vrijeme svrdlat počne, tako tiho, da ga ni najtananije ljudske duše osjetiti … pročitajte više

Kada sam imao šest godina s dječacima iz susjedstva penjao sam se na Gredu. Sjedili smo baš na onome mjestu gdje su se na samome vrhu spajale kamena ploča Gruda i Greda i promatrali polje sve do njegova završetka, tamo … pročitajte više

Sumnja vazda rađa sinove i stalno im daje isto ime – STRAH.   Strah češće zasijeca u tkivo duše nego oštri predmet u tijelo čovjeka.   Bolje je ostati bez glave nego cijeli život misliti da nosiš glavu u torbi. … pročitajte više

Dobro je, vladajući su pretjerali.   Političari-nevjernici nisu potpuni nevjernici. Oni stvarno vjeruju u Jugu.   Jugofili, ako ne ljubite svoju domovinu, što možete ponuditi drugim susjedima, osim naših interesa!   „Naprednjaci“ se ne osvrću, osim po potrebi…   Oni … pročitajte više