Niki dan me nazva iz Vrankvurta moj prijatelj i pomalo rodijak Ante i pita: – Bariša, oćemo li se vidit, po običaju, za Gospojinu? Mesečini da mene ove godine neće bit, jer ako se na vrime ne vratim na poso, zbog karantene tamo ili vamo, mogu ostat bez posla. I prije nego mi odgovoriš na upit, daj, molim te, napiši nešto za idući broj Ognjišća o tome šta je to novo normalno? Svak o tom priča a niko mi ne zna točno reć šta to znači. Ti svašta čitaš, pa si možda sazno pravo značenje toga.
-Prijatelju Ante – reko ja njemu – ja se, evo, malo bućkam u moru; znatno sam bliže rodnom nam mistu nego kad sam u našoj metropoli, pa ću, ako ikako mognem otić gori do naše Gospe u Seonici, jer kad to propustim, cilu mi godinu nešto vali. A o tom novom normalnom, koje kola po Evropi, zajedno s coronavirusom, reću ti što god ja znam:
Najprvo ću ti reć da to novo normalno za mene nije ni novo, ni normalno. Novo normalno će počet tek kad naš Isus, kako je obećo, ponovo dođe, a ne kad odrede oni koji u njega ne viruju. Ako je nešto budalasto, nemere bit ni normalno, ni novo. Međutim, budalasti ljudi i ideja bilo je i bit će dok je svita i vika. Ali, najbolje je da ja tebi, tu dobro isplaniranu globalističku akciju, novo normalno, ilustriram konkretnim činjenicama iz našeg svakodnevnog društvenog i političkog života. Tako ćeš to bolje razumit.
Npr. novo normalno je kad povremeno abnormalna osoba, drug Marijan, predizbornim sloganom NORMALNO, postane prisidnik naše države, koju je svojevremeno nazvo slučajnom tvorevinom. A za analizu njegova ponašanja na radnom mistu i prema rvackim svetinjama tribalo bi mi stručno mišljenje i psihijatra i psihologa da bi mu prizno da je to što on radi imalo normalno. Priznajem, u njegovu ludilu ponekad ima i lucidnosti. To se vidilo i u nedavnoj proslavi 25. obljetnice Oluje. Nikome nije jasno otkud mu nekoliko vrlo pametni rečenica i poteza; mislim na ono što je reko o tzv. udruženom zločinačkom pothvatu i odlikovanjima brigada HVO-a. A zašto ih Tuđman nije odlikovo?
Drugi primjer tzv. novog normalnog je ponašanje donedavne naše prisidnice, koju ja odmilja zovem Kitulja, kad je istakla svoj srednji prst kao ona, da prostiš, rospija, koja se preziva Februar. Ona, kadrovski proizvod Mesića, Bude i Šeste, je jedva dočekala da pokaže svoje pravo lice. I to nam je prestavljalo Rvacku u svitu pet godina. Bože, zar smo to, poslije Mesića i Jusipovića, zaslužili?
Treći slučaj novog normalnog je kad jedan „izvorni komunist“, kako ga je veliki pisac Aralica nazvo, u suvezluku s četnicima, drugi put zaredom postane vlast Rvatima, iako je za njega i njegove miljenike glasalo samo 17% biračkog tila i iako ga je za prisidnika ADZ-a izabralo manje od 50% članova te nekad za Rvacku najvažnije stranke. Euron, tako ga je zovem, iskoristio je zagonetnu coronu da bi nastavio vladat i ADZ-om i Rvackom a na štetu onih koji su uvik bili za dom spremni. Sada su mu glavni savjetnici dva partizanska proizvoda (Kusić i Granić) kao što je i on. A partizanske vođe su često bili u suvezluku ne samo s vlahosrbima nego i s četnicima. Pogledajte samo ideološko podrtlo njegove Vlade a i imovinske kartice njegovi ministara: pa kako će oni otplaćivat te svoje ogromne kredite u eurima ako ne budu ministri; otkud im po tri, čak četiri stana u vlasništvu, velike kućetine, vile, najskuplji automobili… ? Od njih šesnaest, zašto baš 16?, samo se jednog ministra imovinska kartica može logički i matematički razumit i opravdat.
Euron je, prijatelju moj Ante i štioci moji, toliko opčinio narod svojim bezdušnim, anemičnim i anacionalnim ponašanjem da neki ljudi više ne viruju svojim očima, sebi, nego njemu i njegovim jugočetničkim medijima. Sad je još, radi bolje kontrole misli rvacki državljana, osnovo i ministarstvo za medije, koje će bit pod kontrolo ministrice Bulje. A ministarstvo za zaštitu rvacke obitelji nije mu ni na kraj pameti. To je njegov „moderni suverenizam“ i tzv. novo normalno.
A u našoj Erceg Bosni i dalje vlada staro normalno, odnosno priviše toga nenormalnog. Zapravo, potpuno je nemoralno i nenormalno da naš narod na sve ovo što mu se događa, i u BiH i u RH, šuti i trpi. Bože, do kada?
Novo normalno, novu sol na ranu stavlja nam i naš papa Vrano; smjenjuje nam i zamjenjuje, kako ga je volja, naše biskupe i prije isteka kanonskog im mandata. Božji narod ima pravo znat zašto nam to radi. Kod nas Rvata, papa Vrano, nije bilo udruženog zločinačkog pothvata ni u ratu ni u miru, ni u Crkvi ni izvan Crkve. To je čak i drug Marijan spozno. Papi Vrani je tribalo reć da je naš narod imo biskupe svoje nacije, episcopus croatorum, stoljećima, sve do 1330., kada narod zemlje u kojoj se je on rodio nije znao ni šta je ni ko je biskup.
Međutim, čini mi se, prijatelji moji, da naš problem proističe ne samo od naše grešnosti i nesposobnosti, nego i od svickog, planetarnog pokušaja stvaranja novog normalnog, umisto Isusova Novog zavjeta. Džudija David Rokfeler je još 1994. izjavio: „Na rubu smo reorganizacije svijeta. Potrebna nam je samo jedna prava, velika kriza, i narod će prihvatiti novi svjetski poredak“. Tako piše u knjizi Mihaela Morisa , koja se zove Ono što ne biste smjeli znati.
To je to, čitatelji moji; priko novog normalnog do novog svjetskog poretka. Više od dvi tisuće godina antikristi se na razne načina bore protiv Krista, sina Božjeg, a ne čovječijeg, kako je negdi u evanđeljima prepisivanjem, vele neki bibličari, krivo zapisano; i nenaškodiše ni u čemu bitnom njegovoj Crkvi ni nacisti ni fašisti ni komunisti, ni džudije, ni masoni, ni sultani, ni templari, ni faraoni – niti svi drugi raznoliki oni. Crkva, koju je on preko apostola utemeljio, dulje traje nego išta tome slično što je čovik kroz povist osnivo. Zar nije zapisano da je ni vrata paklene neće nadvladati; samo tribamo slušati glas Duha njegovog, našeg virnog Branitelja od zla svakog.
Zagreb, 14. kolovoza 2020. B a r i š a