Ne znam ima li djeteta na svijetu koje, naravno prvo uz svoje roditelje, ne voli dida i baku. Nekada čak možda i više od roditelja. Jer, ćaća i mater će pokatkad i uskratit nešto svome djetetu, did a pogotovo baka neće nikada. A did je opet na poseban način drag unucima koje će zaštitnički uvijek sačuvati od majke i oca kad napravi kakvu nepodopštinu po kući ili oko kuće. Tako je bilo i u mome djetinjstvu a ništa se vele nije promijenilo danas, u vremenu maloga Bože Markovića koji provodi bezbrižno djetinjstvo u najljepšem selu na svijetu, zajedno sa svojim roditeljima, mlađim bratom ali i didom Božom i bakom Milom. I kad Bože odraste, kazat će: “Did je rekao ovo, did je kosio ovako, bakina je pita bila najbolja…” I tako ostaje uspomena na njih vječno.
Tekst i foto: Ivica Šarac